“Radost patnje” – Zaborav

 

Noć ranije sam u sebi mrmljala što ne mogu spavati od bolova. Nerado pijem tablete. Ipak skoro svaku večer nakon dugog pokušaja da zaspem, posegnem za tabletu.
Kao da je to sve skupa postala jedna rutina koja traje mjesecima. Postala sam ovisna, ne mogu se tako lako odreći te navike.
Uvijek neka nada “ma neće večeras” i opet dizanje po tabletu.
Vratile su mi se slike iz bolnice i razmišljanja u stanju potpune nemoći. Takav sram i poniženje. Pa zar možeš mrmljati Lucija?
Tada sam govorila: “kad se budem mogla sama okretati bit ću neizmjerno zahvalna” i “nikad ovo neću zaboraviti”. Također sam stalno ponavljala: “za svaki učinjeni korak ću Ti zahvaljivati Gospodine”.
Kako li se samo sve zaboravi?
Koliko sam samo nezahvalna.
Sad mrmljam na bol! Nakon svega.
Rijetko se sjetim zahvaliti.
Svjesna jutros svojih slabosti i nemoći, iznova Ti se predajem cijelim bićem i očekujem Te.


Ti znaš, bolesna je ona koju ljubiš.

“Radost patnje”- milost Izvora

Total
0
Shares
Prev
Djetinjstvo bez oca

Djetinjstvo bez oca

Nastavak iz knjige Razgovori s Tomislavom Ivančićem Želim samo jedno: biti

Next
Tomislave, tebi su svi putovi u životu zatvoreni!

Tomislave, tebi su svi putovi u životu zatvoreni!

Nastavak iz knjige Razgovori s Tomislavom Ivančićem Sigurnost djedova koljena


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati