Dio iz knjige: 33 meditacije autora Tomislava Ivančića

31. HVALIM TE I SLAVIM, BOŽE SILNI!

Tijek meditacije: Klekni ili sjedni i pogledaj što te sada najviše uznemiruje, čega se najviše bojiš, na što najviše mrmljaš. Razmisli možeš li sam riješiti svoje bolesti, nevolje, probleme, strahove. Zatim se saberi pred Bogom. Duboko uroni u njegovu prisutnost u sebi i pred sobom. Zatim gledajući ga u duhu ravno u lice počni ga hvaliti za svaki detalj svoga nemira ili bolesti. Zahvaljuj mu što te doveo u tu situaciju, sve dok ne osjetiš da te je obuzeo mir i da u tebi izvire radost. Odluči se da ćeš odsada u svakoj prigodi slaviti Boga.

Bog je svemoguć i svime upravlja. Kontrolira svaki detalj našega života. Bez njega se ništa ne događa. On dopušta sve što nam se u životu događa. On je svemoguć i sveznajući Bog. I samo je jedan Bog. U njegovim smo, dakle, rukama ma što nam se događalo. Bog je dobar i on je dobrota sama. Bog ljubi svako svoje djelo. Osobito čovjeka. On je Ljubav. Dakle, ma što nam se u životu događalo, Bog uvijek vodi dobru. Bog ne može drukčije nego voditi dobru. U njemu nema ni sjenke zla. Bog je čovjeka stvorio slobodnim i zato čovjek može prihvatiti Božju dobrotu ili joj se oprijeti.

Kušnje i nevolje dolaze od grijeha, od čovjeka i njegove razdijeljenosti između nagona i savjesti. Čovjek je napastovan od Zloga. Vjera spašava. Vjera je otvaranje Bogu. Kušnja je raskrsnica u kojoj je čovjek pozvan da se opredijeli: ili da povjeruje da je tu Bog na djelu i da i nevolja vodi dobru, ili pak da pomisli da je to zlo i da ne vjeruje dobrom ishodu od Boga pa da se zatvori vjeri. Ako se otvori, nevolja se rješava. Ili Bog daje snagu da nosim križ ili pak oduzima nevolju. Znak da smo povjerovali Bogu jest da ga slavimo i hvalimo i u nevolji, znajući da je to naš povlašteni trenutak vjere. Slavljenje Boga ujedno nas otvara povjerenju u njega, pa božanske snage ulaze u nas i oslobađaju nas.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakNEKO NOVO VRIJEME
Sljedeći članakKolumna za ženu: ČUDESNA MOĆ ŽENE?
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)