Dio iz knjige: 33 meditacije autora Tomislava Ivančića

30. TI ME GLEDAŠ

Tijek meditacije: Sjedni u tihi kutak sobe. Podigni oči i sjeti se: TI SI, BOŽE, TU. Tvoje me oči gledaju. Gleda me tvoje lice. Divno, ti me gledaš. Motriš me, sada je tvoj pogled na mom licu. Veličanstveno je to! Evo, i ja tebe gledam. JA SAM TU. Naš se pogled susreo. Želim te sljedećih petnaestak minuta samo gledati. Ti upravljaj našim razgovorom. Gledam te… Motrim tvoje sjajne oči… Isuse, ti me gledaš i ja gledam tebe. 
Ne žuri. Sve ovo izgovaraj mirno, svjesno, polagano, otežući, upijajući svaku riječ. Zatim ostani miran i samo svjestan da gledaš Isusovo lice i da on gleda tebe. Izdrži mirno, opušteno, svjesno taj susret vaših očiju. Izići ćeš sasvim drukčiji iz tog susreta. Pun radosti, suza radosnica, zdravlja, snage, vjere i ljubavi.

Gdje je Bog? Ima li negdje prostor gdje Bog nije? Bog nije samo stvorio svijet i nas ljude nego sve i uzdržava. Što to znači? To znači da Bog svakog trena stvara tebe, mene, svijet. On svakog trenutka kaže svakoj stvari i situaciji u životu: neka bude. Kad bi se samo na trenutak udaljio od nas, mi bismo prestali postojati. Sutrašnji dan ne postoji. Bog ga mora stvoriti, a tako i tebe u njemu. Bog te, dakle, stalno stvara. Stalno je uz tebe. Svaki tren tebe hoće. Ti mu se sviđaš. Tebe voli i želi da živiš na Zemlji i u vječnosti.

Sviđa mu se baš takva tvoja egzistencija. Ali, ti mu se opireš. Strah te da netko drugi ne vodi tvoj život. Tako ne prihvaćaš ono što Bog hoće. Kad pristaneš na ono što on čini, kad povjeruješ da je to on na djelu u tvom životu i da ti s njime nitko ne može ništa, tad će se tvoj život početi mijenjati. Tad mu, naime, vjeruješ i dopuštaš mu da čini svoj divan plan na tebi. Tvoja sreća počinje cvasti. Gdje je, dakle, tebi Bog? Baš tebi, gdje je?

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakSRETNA I NA POSLU
Sljedeći članakPraštanje – putokaz slobodi
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)