Dio iz knjige: 33 meditacije autora Tomislava Ivančića

29 . UZDIGNUTI POGLED

Tijek meditacije: Sjedni ili klekni mirno i opušteno. Odmah lagano uzdiži pogled prema gore. Ali tako da se osjećaš ugodno. Bez usiljenosti, bez pretjeranog dizanja glave. Nekako tako da ti pogled bude uzdignut iznad horizonta. Polagano izgovaraj: “Oče naš … ti si na nebesima.” Možeš i nekoliko puta. Zatim se mirno, u tišini, prepusti prisutnosti Boga, koji je ispred tebe. Neka ti cijelo biće (bez izgovaranja riječi) govori: “Ti si tu! Evo me, Oče! Gledam te!” i slično, što ti već srce kaže. Ostani tako dokle god osjećaš da te molitva hrani. Iz početka će biti teže, ali nakon nekoliko dana takva će te molitva preporoditi i pomoći da u svakoj situaciji samo uzdigneš pogled i da te odmah zahvati i oslobodi Božja prisutnost. Bog je na nebesima, tako molimo i u “Oče našu”. Nebo je prostor iznad materije. Ono je gore. Duh vlada materijom, on je iznad nje, superiorniji od nje. Materija je zato dolje, duh je gore.

Bog je pak najduhovnije biće, najsavršenije biće. Dakle, na ljestvici bića on je na najvišem mjestu. Zato se obično moli uzdignute glave, pogleda prema gore. Gledajući dolje, u pod, nešto nas obara, čini slabima, malodušnima, usmjeruje na poraze i ograničenost materijalnog sviejta. Uzdižući pogled gore osjetimo odmah optimizam, snagu, red, ljubav, moć nad svakom kušnjom. 

Dobro je gore. Zlo je dolje. Dobro je snažnije od zla. Zlo je već poraženo. Treba sklopiti savez s dobrim. Stav podignute glave zato nas prije sabere, usredotoči pozornost na dobrotu, pobjednu snagu pravde, na dobar ishod svakog pravednog napora. Isus je uvijek molio tako da je uzdigao pogled prema nebu. Zašto? … –

U ovoj meditaciji naučimo moliti kao Isus. Osjetit ćemo promjenu i snagu svoje molitve.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakKAD KRŠĆANI ONEMOĆAJU
Sljedeći članakRanjena sloboda
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)