Tomislav Ivančić, iz knjige Oče
BOG TI DOLAZI
Isusovo rođenje
Svaki puta za ovu meditaciju uzmi sliku ili kip Isusa. Još bolje je ako imaš sliku ili kip malog Isusa ili Isusa u jaslicama. Najbolje je ako imaš dosta veliku sliku Svete obitelji.
U mašti gledaj nepregledno mnoštvo ljudi otkad postoji svijet pa sve do kraja ljudske povijesti.Na licima svih ljudi ocrtava se pitanje: Odakle sam to došao i zašto moram živjeti na ovoj zemlji? Među njima mnoštvo bolesnih, potlačenih, nevino suđenih, obespravljenih, nemoćnih i prognanih. Svi oni pitaju ima li negdje i za njih pravde, života i radosti.Jedni iz toga mnoštva dižu ruke prema nebu i mole za pomoć. Drugi u grču i protestu psuju i viču na nebo, zašto ne izmijeni njihovu nepravednu sudbinu.
Neki su se okrenuli od neba, jer od njega i ne očekuju pomoć. Jedni opet svojim ulaganjem pokušavaju da zemlju učine prohodnijom i čovječnijom. Svi međutim umiru a da nisu riješili iskonska pitanja na zemlji. Odlaze sa zemlje s pitanjima i neriješenim problemima kako su došli na svijet. Iznad tog nepreglednog mnoštva gledaju nebo koje kao da šuti pred pitanjima i nevoljama ljudi.
Gdje je Bog? Ima li ga i zašto se ne javlja? To je temeljno pitanje smisla i opstanka čovjeka na zemlji.
Sad svrati pogled na Isusov lik ispred sebe. Gle, tu je Bog. Ne iznad ljudskih glava, nego tu među nama i zajedno s nama. To lice, te oči, ruke tog čovjeka, tijelo to djetinje, to je naš Bog. Umiješao se među nas i toliko postao jednak nama da ga više ne možeš prepoznati kao Boga. To je Bog. Nema nikakvog drugog Boga.
Nema nigdje nikoga tko bi mogao izmijeniti sudbinu zemlje osim tog djeteta iz Nazareta, sina Marije i Josipa, kako ga nazvaše, Strašna istina.
To je on. Ne samo da zna za naše tjeskobe i naša pitanja, nego zajedno s nama nosi te tjeskobe i postavlja ista pitanja. I čudi se kako da ne idemo za njim jer je On rješenje svih prokletstava ljudske povijesti.
Zamisli, Bog kao nemoćno dijete, jede našu hranu, diše naš zrak, nosi naša odijela, radi naše poslove, nose ga u naručju, plače i smije se. Postao je brat svakom čovjeku. Tu je i kuca na tvoja vrata. Htio bi k tebi svratiti. Htio bi ti viknuti, da ga ne tražiš u maštovitim veličanstvenim slikama. On je siromah i prosjak pred tvojim srcem.
Možda i ne misliš koliko suza prolijeva i koliko molbi upravlja tebi da ga već jednom shvatiš da je čovjek. Shvati, samo kao čovjek bi htio doći k tebi.
Samo kao takav može dati odgovor onom nepreglednom mnoštvu ljudi koji vape za smislom. Neprestano je izbacivan iz svijeta i to baš od svojih. Ti ga voliš vidjeti kao svemoćnog Boga u sjaju i moći. To će on biti nakon Sudnjeg dana. Sada je samo čovjek koji moli da ga pustiš u tvoj svijet. Gledaj dobro taj lik. To dijete nije simbolika Boga. Samo takav je Bog i nema ga ovdje na zemlji drukčijeg. Samo Bogočovjek koji te voli i koji će mijenjati tvoju sudbinu onog časa kad ga pustiš da se rodi u tvome svijetu. Nemoj pobjeći u simboliku. On jest čovjek, on ima tijelo, on govori ljudskim jezikom. To je on, čovjek i Bog, Isus iz Nazareta.
Neka te svaki dan sve dublje prožima ta činjenica da je Isus običan čovjek. Ta će te istina početi preobražavati, mijenjati i usrećivati. Neka tvoja nutrina izgovara riječi: RODIO SI SE MEĐU NAMA, Bože naš.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)