Tomislav Ivančić, iz knjige Oče

JEDINO ME TI POZNAJEŠ

(Ja sam jedinstven i dragocjen)

Roditelji ne raspolažu djetetom. Njegova budućnost ostaje im tajna. Ni jedan čovjek ne poznaje sebe do kraja. Sami smo sebi tajna. Ponekad se sami sebe bojimo. Osjećamo da nismo gospodari sebe. Čiji smo? Kome pripadamo? U čijim je rukama naša sudbina?

Dolazim na svijet, u naručaj svojih roditelja, ne znajući odakle niti zašto. Čim sam došao do svijesti, zapazio sam da postoje pravila života kojih se treba držati. Treba biti dobar, slušati roditelje, učiti u školi, biti marljiv na poslu, imati neko zvanje, ostaviti trag iza sebe, oženiti se ili udati, donijeti djecu na svijet, osigurati staračke dane mirovinom i opet otići sa
zemlje.

Roditelji mi ne znaju reći odakle sam. Oni su me prihvatili ovakvog. Odgajaju me, poučavaju, uvode u životne navike, uče me poslu, opominju, kažnjavaju za pogreške i brinu se za mene. Oni imaju svoju viziju života i žele je primijeniti na mene. Društvo oko mene ima svoje ustaljene oblike komuniciranja. Ono mi nameće svoja pravila, svoja ophođenja, svoje etičke norme, svoju religioznost, svoje vladanje. Društvo ima svoje potrebe i želi od mene napraviti sebi korisnog člana.

U meni postoje vlastite želje i čežnje. Imam svoje sposobnosti, svoj kut gledanja života, svoje spoznaje, svoje zvanje i svoje životne vidike. Slobodan sam po svojoj savjesti. Nitko me ne može prisiliti da budem ostvarenje njegovih želja. Ja sam jedinstven u čitavoj povijesti čovječanstva. Baš zato sam dragocjen za čitav svemir i za čovječanstvo.

Dragocjen sam po tome što postojim, a ne po onome što činim. Dragocjen po svom odnosu prema Bogu i svojoj ljubavi prema ljudima. Sve je drugo sporedno. Ja smijem, dakle, slobodno zagrabiti iz bogatstva svoje originalnosti, svoje osobnosti i time darivati druge oko sebe.

Ne smijem nikoga kopirati. Kopija bilo koga, to je moja smrt. Ja sam dragocjen. Ljudi me trebaju samo ukoliko sam original. Kopije i imitacije su mrske ljudima. Zato trebam Boga. Bože, ti si jedini moj pravi otac i moja prava majka. Samo uz tebe smijem biti ovo što jesam. Samo uz tvoju podršku smijem svijetom prosuti bogatstvo koje nosim u sebi. Želim biti buntovnik protiv svih koji me žele učiniti imitacijom nekoga.

Hoću biti tvoj original, izvorni tvoj cvijet za ovu zemlju. Zahvaljujem ti za rame i srce koji me podržavaju. Kolike li sreće, ja smijem biti ono što jesam!

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakIzlaz iz ogovaranja
Sljedeći članakSAMA LJUBAV
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)