Piše: Anka Severin, hagioasistentica CDP Zagreb
Dolaskom na Zemlju ulazimo u ograničeno vrijeme koje je označeno godinama, mjesecima, danima, satima, minutama, sekundama. Naše tijelo prolazi ovom Zemljom, ali duh je iznad svega. Duhom smo iznad prostora i vremena, neograničeni i vječni. Kad u ograničeno vrijeme stavljamo vrhunsko duhovno dobro: ljubav, dobrotu, istinu, ljepotu, ustrajnost, marljivost, blagost, strpljivost; tada ono što činimo postaje vječno. Na taj način, iako smo u svijetu, kroz ljubav smo već u vječnosti, a vječnost oplemenjuje i oduhovljuje svijet.
Vrijeme od nas zahtijeva rad, i to umni i fizički rad. Ljubav i rad usko su povezani i najbolje je izmjenjivati fizički i umni rad. Poslani smo u tijelu činiti dobro da bismo u duhu bili sretni zauvijek. Duh je sretan kad radimo. Ubačeni smo u ovaj svijet zajedno sa životinjama i biljkama te u njemu trebamo izrasti. Svatko od nas ima svoju tajnu, svoj talent, svoje sposobnosti. Mi smo poput voćki koje trebaju procvasti i donijeti plod.
Sretni su ljudi oni koji sve rade s ljubavlju. Oni na odmor idu umorni i bude se odmorni. Kako je dobro kad se umorimo od nečega što smo s ljubavlju stvarali! Kad radimo s ljubavlju, sretni smo i mi koji radimo, kao i oni za koje radimo. Ne mislimo koliko ćemo zaraditi, već ljubav s kojom radimo osigurava sredstva za život. Doživljavamo da je na onome što smo napravili naš potpis. Tada se divimo kako su lijepo uređeni parkovi, seoska dvorišta, kuće, zgrade, oranice i vrtovi. Uređenje doma također odiše ljubavlju s kojom smo ga uređivali.
Često mislimo da je zdrava hrana iz posebnog uzgoja, a zasigurno je zdrava hrana ona koja se s ljubavlju i sa strpljivošću priprema i proizvodi. Ako ljubimo ljude, životinje i biljke, dajemo im klicu neraspadljivosti te će se i oni naći s nama u vječnosti. Mnogi ljudi ne konzumiraju meso životinja, a životinje su darovane čovjeku da ih uzima sebi za hranu. Životinja se na taj način daruje čovjeku i kroz čovjeka koji ima duhovnu dušu postat će vječna. Tako čovjek u materijalni i biološki, ograničeni svijet unosi neograničeni duh.
Ljubav je uvjet zdravlja i stvaralaštva. Kad se doživljavamo ljubljenima, sve možemo stvarati, činiti i postići. Silno nam je potrebna ljubav. Ako u prvim godinama života nismo primili ljubav od svojih najbližih, u nama nastaju praznine, neutažive čežnje, nezasitna potreba za ljubavlju i izranjenost. Iz toga se u kasnijim godinama stvaraju besmisao, depresija, strah, agresija, nemoć u radu i studiranju, bezvoljnost, gubitak motivacije za rad i stvaralaštvo, kao i nezainteresiranost za osnivanjem obitelji i rađanjem djece. Često te praznine iz djetinjstva ispunjavamo velikim količinama hrane, mnogim ovisnostima, a i nemamo snagu živjeti prirodno moralni zakon koji je upisan u nama, niti poštivati fizikalne i biološke zakone koji su već u prirodi od postanka svijeta.
Ne trebamo se tjeskobno brinuti jer postoji izlaz kroz hagioterapiju. Samo ljubav koja je vječna, koja se ne da istrošiti niti iscijediti, može ispuniti te praznine i čežnje te donijeti zdravlje u izranjenost. To je ljubav Stvoritelja i ona se može nazvati „sama Ljubav“. Snaga je u spoznaji da postoji bezuvjetna ljubav koja bez ikakvih uvjeta ljubi i na koju možemo uvijek računati bez obzira na to kakvi smo. Oslobođenje proizlazi iz toga da je svaki čovjek ljubljen, da smo svi mi ljudi dar ljubavi. Dar smo sebi samima, roditeljima, dar smo svim ljudima koje susrećemo od začeća do smrti, a koji su i nama darovani iz same vječne ljubavi. Iz ljubavi smo došli, u ljubavi živimo i u vječnu ljubav ćemo se vratiti. Ljubav je izvor, tijek i uvir. Ljubav nikada ne prestaje. Ljubav sve nadvisuje!
Hagioterapija kreće od prakse „čovječe, upoznaj samoga sebe“.
Ti si, čovječe, kao osoba, važan, potreban, neponovljiv, ljubljen. Zamisli koja si ti veličina! Netko je tebe darovao, planirao i stvara od tebe dragocjenu osobu. Ti si Njegov projekt koji će se ostvariti u ljubavi kroz umni i fizički rad. U tvojim genomima piše koliko si otmjena i ljubljena osoba jer nosiš gene samog Stvoritelja. On ti je iz ljubavi dao ime kad te pozvao u život, imaš i posebno prezime i svoju lijepu domovinu. Posvijesti ovu istinu o sebi i na nov se način prihvati i zavoli, konačno počni ljubiti sebe.
Zastani i umiri se na trenutak, ostavi sve misli i poslove.
Ti si jedinstven, a Stvoritelj je jedan. U njemu je ocean ljubavi. Doživi sebe kao jednu kap koja se odmara u Njemu. Mirno možeš uroniti i izroniti. Učini to, uroni i izroni. Zatim opet uroni i ostani tako mirno uživati u Njegovoj prisutnosti. Tiho šapući: „Ti i ja!… Ti i ja“. Usredotoči se samo na prisutnost i svoju uronjenost u vječnost. Iz ovog svijeta muke uđi u svijet ljubavi. Poznato ti je to, bio si zaljubljen i samo si mislio na tu osobu. Pokušaj sada biti sabran u Ljubavi vječnoj, ona je uvijek prisutna. Primaj ljubav i budi ljubljen! Ostani tako u sabranosti barem deset minuta jer sabranost je bit duha, života i zdravlja. U sabranosti ostavljaš prošla vremena i gledaš u ono novo što dobivaš jer ljubav je dobitak i preobražaj.
Potrebno je napraviti zaokret prema vječnoj i samoj Ljubavi. Svaki čovjek ima potrebu otići u prirodu. Ljeti otputovati na ljetovanje, zimi otići u planine, kako bi se natopio duha koji je u prirodi. Kad se vratimo vječnoj i samoj Ljubavi, onda svugdje imamo ljetovanje, zimovanje, rad i odmor, jer u Njemu je sve za nas i mi smo sve za Njega. S Njim možemo odmarati i raditi te kroz duh doživjeti ljetovanje i zimovanje, biti ljubljeni već tu gdje jesmo. Ipak, trebamo biti pažljivi da ne bismo postali radoholičari i radili dan i noć. Na taj način možemo zanemariti obitelj, sebe i sabranost, izostaviti dnevni, tjedni, mjesečni i godišnji odmor, koji je važan i potreban svakom čovjeku.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
