Čovječe, upoznaj sama sebe

0
1495

Iz govora prof. dr. sc. Tomislava Ivančića na VIII. studiju hagioterapije u srpnju 2016. godine

Čovječe, upoznaj sama sebe! To znači: uvidi, čovječe, da ti nisi životinja. Nisi majmun, niti si postao od majmuna. Ti si iznad svih životinja. Zašto? Jer imaš osobu, savjest, intelekt, razum. Imaš slobodu, imaš odgovornost i svijest. Ti si kreativan, ti stvaraš; ti si socijalan, živiš za druge. Ti si povezan sa Stvoriteljem, s Njim komuniciraš.

Prvo, pogledaj kako se zoveš? To je tvoje osobno ime. Drugo, kojoj obitelji pripadaš? To je prezime. Treće, kojem narodu pripadaš? To je tvoja obitelj, još veća. Svatko ima svoje ime, prezime i naciju. Bez nacije čovjek je nitko i ništa. Bez imena, čovjeka nema.

Zatim, sjeti se tko je tebe odabrao da dođeš na ovaj svijet? Jesi li ti sam izabrao da se rodiš, ili? Zatim, podsjeti se, jesi li ti ispunio svoj životni plan? Koji je smisao tvoga života? Zašto si ti tu na zemlji? Koliko ćeš još godina proživjeti? Hoćeš li nešto ostaviti iza sebe, vidljive tragove u ljudima, u kulturi, u sebi? Što za tebe znači riječ Stvoritelj?

Potrebno je da prodreš u svijet Duha i Svjetla. To znači, jednostavno traži Stvoriteljevu prisutnost; da postaneš svjestan da je svaki detalj oko tebe prepun Stvoritelja. Ne postoji negdje gdje ga ne bi bilo jer Stvoritelj drži svaki detalj materije, svaki detalj tvoga tijela i čini da svaka tvoja stanica funkcionira.

Konačno, ako svi dolazimo na svijet, znači, oduvijek je bilo nešto. Filozofi to zovu Bitak. Oduvijek je bio netko, jer je život oko nas. Prema tome, Bitak mora biti život. Znači, Bitak jest život! Taj Bitak je osoba. I svi dosad, tijekom milijuna godina, tu osobu uvijek zovu Bog. Prema tome, taj Stvoritelj je u svemu. On drži svaki detalj. Ništa ne funkcionira bez Boga. Budi svjestan: On je tu!

Oslobodimo se toga da je Stvoritelj negdje na nebesima. Ako nije na Zemlji, onda nije ni gore. Ako Bog nije tu; ako ja nisam na njegovu dlanu i u njegovu srcu, onda ga nema! Bog je disanje tvoje duše. I dokle god njega udišeš, ti živiš. Ako nemaš kisika, ako nemaš zraka, ti umireš. Brže udahni: tu si, tu si, tu si! Nema gdje te nema!

Čim uđeš u Njegovo svjetlo, na tebi se vidi prljavština. Koga si ti povrijedio? Koga si ogovarao? Kome si rekao ružne riječi? Koga si užasno kritizirao? S kim ne želiš razgovarati? Idi im u duhu i moli ih da ti oproste: „Žao mi je! Rekao sam ružnu riječ. Zlo sam mislio o tebi. Negativno sam govorio. Opet sam mrmljao, opet vikao da sam bolestan, da ću umrijeti, da ne mogu više…“

Moli za oproštenje najprije Boga: „Žao mi je što te uopće ne priznam Bogom, nego mislim da si netko između nas. Žao mi je! Svemogući, Vječni… Oprosti!“

Pogledaj u svoje tijelo i reci mu: „Oprosti mi, drago moje tijelo! Nisam te poštivao. Nisam poštivao tvoju intimu, rob sam mode…“ Potpuno se operi da osjetiš da si konačno svoj. Sad znaš tko si!

Sada idi onima koji su tebe povrijedili. I to te boli, ostavlja na tebi mnogo toga prljavoga, nemoralnoga, zločestoga, osvetoljubivog, mnogo mržnje i ne da ti da budeš zdrav. To te razara. Idi, reci im: „Opraštam vam!“ A to znači: „Ne primam tvoje negativnosti. Ne primam tvoje ružne kritike. Nisam ja to što ti kažeš, nego ono što Bog o meni misli, a Bog me ljubi.“

Oprostiti drugome nije neka krepost, nego uvjet da bi ti uopće bio normalan čovjek, da bi živio.

Čim si dobar, čim praštaš i moliš za oproštenje, ti si vječan, ti postojiš, neuništiv si!

Shvati, na svijetu ima sedam milijardi ljudi, ali kakva ti korist od njih? Kad oboliš, tko ti može pomoći? Kad umreš, tko ti može pomoći? Tko ti može pomoći kad si žalostan i bijedan? Kad te zahvati neizlječiva, bilo koja, bolest i bol? Kad te svi napuste i svi te ogovaraju i kleveću… Što ti ljudi znače? Ama baš ništa! Ali uvijek ti ostaje netko tko te nikada ne napušta i tko te ljubi – Stvoritelj, onaj tko te je pozvao u svijet, stvorio, koji na tebe pazi, drži te svojom rukom. Postani mu sad prijatelj: „Stvoritelju svijeta, evo me! Izlazim iz ideoloških zabluda. Hoću biti inteligentan, slobodan čovjek kojem pripada čitav svemir, svi ljudi, vječnost.“ Sklopi danas prijateljstvo sa svojim Stvoriteljem. O njemu sve ovisi!

Sljedeći članakNova evangelizacija
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)