Piše: Iva Bošković-Slivonja
Kraljevstvo Božje u nama – iskustvo iz Bljeska
Oduvijek sam tražila i nalazila Boga u svemu stvorenome. Budući da je Bog sve stvorio, s lakoćom Ga otkrivam u lijepim i ugodnim kreacijama, posebno u prirodnim ljepotama. Malo teže u ljudima, za to se ponekad zaista trebam potruditi. A najteže u samoj sebi.
Te stvarnosti postala sam svjesna tek na jednom susretu „ Bljeska“ na kojem smo slušali nagovor o Presvetom Trojstvu na zemlji i Kraljevstvu Božjem.
Znala sam da je sazrelo vrijeme i da moram učiniti taj korak, da moram prijeći preko „crte”, preko linije razgraničenja između Kraljevstva ovog svijeta i Kraljevstva Božjeg. Zamišljala sam to kao neki skok u novo, nepoznato, ali dobro za mene, za moj spas. Znala sam i da je Isus put do tog Kraljevstva. On je moj Kralj, Gospodar moga srca i života, želim ući u Njegovo Kraljevstvo. Želim se konačno umiriti, spoznati svu istinu, iskusiti istinsku ljubav, ljepotu, dobrotu. Postati zdrava i cjelovita. Ali kako to postići, kako doći do toga iskustva?
Djelomičan odgovor dobila sam na posljednjem Međunarodnom evangelizacijskom i hagioterapijskom susretu, u jednoj kratkoj pauzi i razgovoru s gospođom čije me je predavanje silno dotaknulo i koja me je „detektirala“ u par minuta. Rečenicu koju mi je uputila pamtim i danas… „Tvoje intelektualno-kognitivne sposobnosti tvoj su najveći teret”. Kako se toga riješiti, pitala sam se. Kako sve spoznaje, sva znanja koja sam marljivo sakupljala spustiti iz glave u srce? Kako obuzdati razum?
Za to je potrebna hrabrost! Potrebna je vjera i povjerenje prije svega. Zar nije Isus rekao: „Slavim Te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. (Lk 10,21). Utješena tim riječima sakupila sam hrabrost na susretu u „Bljesku”!, kada sam spoznala da Bog ionako o meni sve zna, poznaje me bolje nego itko i da se trebam prepustiti, pa što bude! Ono što sam doživjela je neopisiva radost i lakoća postojanja! A tek ljubav! Od siline i ljepote ljubavi koja me obuzela gotovo sam ostala bez daha. Pomislila sam, Bože moje srce ovo ne može izdržati!
Spoznala sam da po primljenim sakramentima inicijacije nosim u sebi Presveto Trojstvo. Po Krštenju ja sam dijete Božje. Bog je moj otac sa svim onim blagom koje mi pripada kao Njegovom djetetu. Božanska narav je u meni. Po Svetoj pričesti Isus je u meni i ja u Njemu. Po Svetoj potvrdi, ja sam hram Duha Svetog. On je moja duša. Svaka stanica moga tijela nosi Duha Svetog.
Pred ovom istinom prestaju sva moja lutanja i traženja. Presveto Trojstvo je u svakome od nas, samo se trebamo otvoriti i osloboditi tereta koji onemogućavaju djelovanje primljenih sakramenata. Moj teret bila je moja snaga, moje znanje, moje sposobnosti, moja vizija života i Božja uloga u njemu. Zbog toga moji sakramenti nisu mogli zaživjeti. Vjerovala sam da sam jaka i da sve moram postići svojim snagama i tako ustvari sprječavala Duha Svetog da djeluje u meni. Ustvari sam bila slaba, oslonjena samo na ljudske, tjelesne sposobnosti. Tek kada sam se „ umanjila „, kada sam ušla u istinsku poniznost, sada sam jaka. Presveto Trojstvo u meni sada djeluje u punoj snazi i sjaju. Tek sada razumijem značenje rečenice iz 2. Kor 12,9: „Jer kad sam slab, onda sam jak.“ Sva Isusova snaga, moć, milost i slava očituje se tek u mojoj slabosti.
I ona silna čežnja i nemir koje osjećamo u srcu, to je sve za naše dobro. To je put do potpunog sjedinjenja s Bogom i u tome nismo sami. Slično su prolazili mnogi drugi ljudi i sveci. Sv. Augustin govori: „ Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi”. I on je spoznao da je Boga tražio izvan sebe, a pronašao Ga u sebi… „A eto Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s Tobom“.
Čežnja našeg srca je Božji poziv da Mu se vratimo. Tek tada, s Bogom i u Bogu ostvarujemo Njegov plan za naš život i postižemo stanje savršene i istinske sreće.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
