Tomislav Ivančić, iz knjige Oče
TI I JA
Prijatelj biti s Bogom
Ja nisam sam na ovoj zemlji. Ljudi oko mene prolaze, dotiču me, razgovaraju sa mnom. Ja sam neodvojivi dio čovječanstva. Moja radost zrači na druge, moja bol rastužuje ih, moje stvaralaštvo bogati ih, moje disanje sudjeluje u pulsu svemira. Ima među ljudima onih čiju dušu posebno osjećam, čije povjerenje urasta u moje. Prijatelji. Oni koje poznajem i ljubim dublje od svakodnevnih razgovora u prolazu. U razgovoru s njima ja se oblikujem. Mi gradimo nove svjetove ljepote duha. U pogledu prijatelja uvijek vidim onu zvijezdu koju zajedno želimo dosegnuti stvarajući, ljubeći.
U očima prijatelja odslikava se oplemenjena samoća. Moja. Jer, da bih bio prijatelj moram biti sam sa sobom, moram poznavati svoje dubine, živjeti slobodno, nenaslonjeno, nenavezano. Da bih darivao moram otkriti što je to bogato u meni. Da bih primao moram očistiti dom svoj, nutrinu svoju.
Moj prijatelj nije onaj koji ne može bez mene, nego onaj koji je sretan kad je sa mnom. Moj prijatelj nije onaj kojeg grčevito trebam i zarobljujem, nego koji luta slobodno šumama i čeka me i kaže: »Proći ćemo zajedno ovaj proplanak«.
Ti si, Bože, moj prijatelj. Onaj koji mi dopušta moje »ne« i moje »da«, Onaj koji se raduje mojim jutrima, mojim prijateljstvima, mojim susretima. Onaj koji čeka u tišini da položim umornu glavu na njegovo rame. Onaj kome nisu strane moje suze ni moji zanosi. Ti si, Bože, neuništiv prostor i onda kad prijatelji odu, otuđe se, ostare, umru. Ti si tamo gdje sebičnost ne ranjava iskrene riječi, gdje JA ne okrnjuje ohološću zajedništvo. Učini me zato slobodnim da mogu stajati pred tobom. Želim da i ti primiš moje prijateljstvo. Danas ti donosim svoj pristanak na zajedničko povjerenje. Oživi ga među nama svojom slobodom.
O, kada bi u mom pogledu vidio barem sjaj krijesnice!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
