Iz Koraka broj 14, str.15
Otvaram vrata svojega srca i ulazim. To se zbiva u iznenadnim, tihim trenucima koje ne mogu unaprijed odrediti. Treba ih samo čekati.
Gledao sam, odmah iza vrata srca se nalazio zid od paučine. Bio je jako star i nepomičan. Nisam znao kako ću proći kroz njega. Ali svjetlost koja doprije kroz otvorena vrata spali zid od paučine. Mogao sam ići dalje.
Ulazio sam u sve veću tišinu. Tišina je bila od jučer, danas i sutra. To je beskrajno more tišine čije je ime Mir. A na njegovom dnu stajalo je nešto nalik na Veliki živi biser. To je bila moja duša. Oči su joj zablistale od nade i kada sam je mogao čuti, reče: „Zašto me dugo ostavljaš samu? Kažeš da si umoran, a znaš da se najbrže trči u trci bez cilja.” Tako sam htio kazati da teško nosim Zakon.
A duša mi reče: Pogledaj vodu u rijeci. Ima korito i mora ići kamo je korito vodi. Korito je zakon vodi. Kao što rijeka mijenja tok tako se mijenjaju i zakoni. Primjenjivanje zakona samo govori o prolaznosti zakona i o slobodi koja je sve bliža. Potpunu radost će imati voda tek kada uđe u more. Tada će biti u slobodi u zajedništvu sa svim vodama. Zato budi sličan rijeci.”
Onda sam se sjetio straha koji je u meni. Duša opet progovori: „Jesi li ikada vidio pticu u kavezu? Jednoga dana Gospodar odluči pustiti na slobodu pticu koju je pripitomio. Otvorio je vrata kaveza. Ali ptica je i dalje ostala u kavezu. Bila je sigurna unutra, mislila je da joj je u kavezu bolje nego vani. Gospodar uze prut i udari nekoliko puta po kavezu. Ptica se uplaši i malo zatim izleti prema plavom nebu u susret suncu. Poslije je ta pitoma ptica poučavala divlje. Ti si ta ptica.”
Bio sam vrlo postiđen, činilo mi se da sam beskrajno malen i slab. Duša nastavi: „Donese odnekud vjetar kap vode pored mora. Kap vode je zadivljeno promatrala ogromno more. ‘Kada bih imala more’, reče. To ču more i uz šum valova progori:
“Kolike radosti za mene da imam i ovu kap vode’. Odjednom vjetar puhnu malo jače i ponese kap u more. Tako su more i kap bili vječno zajedno. Veliko more je imalo malu kap, a mala kap je imala veliko more.”
Sve te riječi radovale su srce moje.
U vremenu i izvan njega udaljavao sam se od duše.
Dok sam se udaljavao čuo sam kako duša tiho pjeva.
Mili
