Piše: Lana Poljak Branisavljević
NISI SAM
Dobar ti dan, dragi čitatelju našeg portala! Lijepo je što postojiš i što si i danas tu! Da tebe nema uzalud bi bilo ovo pisati, znaš li to?
Danas se kroz ove napisane riječi želimo susresti. Kako? Upravo po našoj duhovnoj stvarnosti to je moguće. Duh ne poznaje granice niti prostora niti vremena. On je uvijek i svugdje, nema gdje ga nema.
I u ovim neobičnim vremenima kada se ljudi manje fizički susreću, kada možda ne mogu obići nekog svog dragog u bolnici ili u domu za starije ili pak kada je netko od naših na drugom kraju svijeta, ne znači da im ne možemo biti blizu, možda i bliže nego kad smo samo fizički jedni pokraj drugih.
Duh je taj koji povezuje ljude i čini da budu zajedno. Jedino u njemu se susreću srca dviju osoba – muža i žene, djevojke i mladića, roditelja i djeteta, učitelja i učenika, njegovatelja i bolesnika…
Zagledan u ljepotu i originalnost drugoga doživljavaš da ti je ta osoba blizu, da je tu, da misli na tebe pa i onda kada to možda fizički nije tako. Svaki čovjek barem je jednom u svom životu doživio osamljenost, samoću ili osjećaj napuštenosti. Doživljavamo da smo poput lađe na otvorenom moru. Nesigurnost i tjeskoba lako se tada uvuku u našu svakidašnjicu.
I zato nam je iznova danas čuti Stvoriteljev glas: Ne boj se! S tobom sam! Nisi sam! Pa da te i svi ostave, ja te nikada neću ostaviti! Zastani u tišini i utisni u svoje srca danas tu Istinu. Nikada nisam sam! Sam Stvoritelj je uz mene. Njegov pogled i zaštita su nada mnom. Moji najbliži su uvijek tu, blizu, svojom dušom ih “dotičem”, grlim i ljubim. Moja ljubav za njih je neprolazna.
Neka se danas u tvom srcu rasprši svaka tuga i usamljenost, a rasplamsa radost i sigurnost ljubljenog stvorenja! Pozdravljam te do sljedećeg susreta na ovim stranicama!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
