Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu
Do početka ove godine nisam čula za hagioterapiju. Onda mi je jedan dan prijateljica poslala poveznicu na video u kojem je neka divna žena pričala o posebnoj vrsti terapije. Bio je to moj prvi susret s hagioterapijom.
Nakon odgledanog videa odlučila sam se javiti u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu. Nazvala sam broj i zamolila da me čim prije pozovu na razgovor jer hitno želim riješiti neke stvari u životu. Potom sam čula jednu od najljepših rečenica: „Mi sada vodimo brigu o vama i onog trenutka kad vas pozovemo to je vaše vrijeme”. Ja sam na to odgovorila da netko uvijek zna pravi trenutak, na što mi je ona rekla – „On je u tom vremenu”. Već tada bila sam svjesna da me dodirnula posebna snaga. Kroz susrete vodila me moja hagioasistentica za koju sam odmah znala da je prava osoba za mene.
A zašto sam uopće došla u centar i odlučila okrenuti broj instinktivno, bez razmišljanja?
Navikla sam u životu dobiti sve što zamislim svojim radom, trudom i talentima. I uvijek je tako bilo. Gdje god bih se prijavila, svugdje bih prolazila iz prve, bez priprema; od škola, fakulteta, glumačkih audicija…
Sve je išlo glatko, osim jednog polja, a to je polje partnerskih odnosa. Vječna potraga za ljubavlju. I nikako da pogodim metu.
Već na prvom susretu dogodilo mi se nešto neočekivano, nakon što mi je hagioasistentica postavila pitanje čija sam. A ja sa svojih 44 godina odgovaram: „Mamina, tatina i bratova”. Još tjedan dana od tog trenutka razmišljala sam što sam to rekla jer su mi moje riječi odzvanjale u ušima. Shvatila sam da ja još debelo nisam prerezala neke obrasce koji me sprečavaju da dođem do postavljenog cilja i rezultata.
Hagioterapija mi je ukazala put i osvijestila da je Stvoritelj uvijek sa mnom: kad pijem vodu, kad se pogledam u zrcalo, kad nešto pomislim jer on me po roditeljima stvorio. Oduvijek slovim za hrabru osobu, ali ići kroz život sa spoznajom da je netko uvijek kraj mene i u najtežim trenucima grije mi srce i gura me naprijed kao da imam krila. Uvijek kad osvijestim da je Netko sa mnom i da nikada nisam sama postajem snažnija i od stijene.
Istina, ljubav, dobrota i ljepota – u tome sam uronjena svake sekunde. Od kada sam prošla kroz proces hagioterapije, ove četiri spoznaje produbljujem svaki dan.
Sadašnji život donosi mi sve više darova i radosti i svakim danom iznova me uvjerava koliko je Stvoritelj svemoguć i moćan.
Što mi je hagioterapija još osvijestila, a od iznimnog je značaja za moj duhovni razvoj?
Sve što smo činili trebamo prihvatiti, bili zadovoljni s ishodom ili ne, praštati sebi, drugima, ali i Stvoritelju jer on nam je te ljude stavio na put i samo takvi, čista srca, možemo nastaviti dalje još snažniji.
Oduvijek vjerujem da je netko vječan uz mene i da me čuvao u najizazovnijim životnim trenucima. Ali moja hagioasistentica pomogla mi je shvatiti da smo nepokolebljivi samo kada je duh postojan. Oni koji su kroz život odustajali nisu bili jaki duhom. Odvažni, hrabri, marljivi i ustrajni idu naprijed i održe se.
Iznimno sam zahvalna i ne želim zastajati. Otkad sam u hagioterapiji otvorio mi se novi svijet koji prije nisam poznavala, iz kojeg više nikada ne želim izaći, već nastaviti dalje i slojevitije.
Moj cilj u nastavku jest postati hagioasistentica i svojim doprinosom vratiti ono što je hagioterapija dala meni.
