Tomislav Ivančić, Iz knjige: Ovisnost i sloboda
Egzistencijalni pristup čovjeku omogućuje sveobuhvatni pogled na njega i stvarnost oko njega. Egzistencijalno je ono što se odnosi na postojanje, na temelj čovjekove stvarnosti. Latinska riječ existentia označuje da nešto jest nasuprot prividu, pukoj mogućnosti i ništavilu. U skolastičkoj filozofiji egzistencija je stvarno postojanje, za razliku od esencije koja označuje “što je” biće, a ne “da li je”. Bitak je sve o čemu se može postaviti pitanje ili što se može spoznati. On je univerzalni pojam i odnosi se na sve što postoji. Bitak je i transcendentni pojam, on sve nadilazi i sve u sebi sadrži. Transcendentalija su pak transcendentalna svojstva bitka kao jedno, istinito i dobro. Bitak je i analogan pojam, a to znači da u sebi sadrži mnoštvo i jedinstvo, različitost i jednakost.
- Između bitka i bića postoji identitet i razlika. Biće je ono “što postoji”, a bitak ono “po čemu” biće postoji. Pitanje, pak, o egzistenciji postavljamo kad se pitamo “da li” nešto postoji. Biće postaje stvarno kad egzistira, kad iz potencije prijeđe u akt, iz logičkog i misaonog u postojeće.
- Skolastička je filozofija od Aristotela preuzela kategorije supstancije i akcidensa. Supstancija je bitak koji u sebi postoji, dok akcidens postoji u drugom, kao što su kvantiteta i kvaliteta.
U egzistencijalističkoj filozofiji egzistencija (Dasein) u odnosu prema bitku (Sein) je specifičan način postojanja čovjeka, a spoznaje se neposrednim iskustvom. Začetnik egzistencijalističke filozofije, S. Kierkegaard, premošćuje čovjekovu egzistenciju i bitak pitanjem o smislu kojem teži svako čovjekovo djelovanje. On naime smatra da se smisao čovjekove egzistencije može pronaći postavljanjem pitanja o smislu samoga bitka. Odgovor pak na pitanje o smislu bitka dobiva se analizom ograničenog bitka koji je čovjekova egzistencija.
Analizirajući čovjekovu egzistenciju, ova filozofija u prvom planu otkriva fenomene kontingencije, konačnosti, straha, brige, neuspjeha i “bitka na smrt” (M. Heidegger). U najradikalnijern obliku ova filozofija otkriva besmislenost ljudskog postojanja (J.P. Sartre). Istina, već je B. Pascal (1623-1662) promatrao čovjeka ukliještena između ništavila i beskonačnosti, izrmeđu bijede i veličine. S. Kierkegaard (1813-1855) analizirao je ezistenciju kao konkretnu čovjekovu datost i otkrio da čovjek ima iskustvo bijede i lomnosti svoje egzistencije, ali i otvorenosti Božjoj svemoći i otkupljenju. Ljudska egzistencija znači za njega u konačnici egzistenciju pred Bogom. Za F.Nietzschea (1844-1950) čovjek je nešto što treba nadići, a to je nadčovjek, koji je iznad dvojnosti dobra i zla.
1 Usp. E. Coreth. Grundriss der Metaphysik, Tyrolia,
1994, str. 65.
2 Usp. E. Coreth, nav. dj., str. 80-86.
M. Heidegger (1889-1976) razumije svoju filozofiju o čovjeku ne kao antropologiju nego kao ontologiju. No i on smatra da se smisao bitka može otkriti samo analizom ljudske egzistencije.
K. Jaspers (1883-1968) želi osvijetliti čovjekovu egzistenciju analizirajući njegove granične situacije, zbog kojih čovjek biva prisiljen tražiti rješenja u sebi samome. Čovjek doživljava neuspjeh, granice svoje spoznaje, te mu ostaje jedino volja za istinu kao stav i zadaća. U egzistencijalnom pak aktu čovjek ima iskustvo “Sveobuhvatnoga” te tako prodire u transcendenciju.
Oslonjen samo na sebe čovjek postaje plijenom poroka, ovisnosti i nihilizma. Prodirući u transcendenciju, probijajući oklope samodostatnosti, on dobiva snagu protiv poroka i ovisnosti. To su osobito snažno izrazili kršćanski egzistencijalisti kao G. Marcel (1889-1972), koji iskustvo bitka utemeljuje na apsolutnom Božjem osobnom bitku te tako gradi most između nihilizma i besmisla s jedne strane te smisla, spasa, slobode i osobne komunikacije s Bogom s druge strane. 3
Bitak se usavršava duhovnim djelovanjem. A bit duha je sloboda, kaže Berdjajev. 4
Sloboda kao duhovna stvarnost je prema Aristotelu ono”što je zbog samog sebe”, Toma Akvinski govori o “reditio completa in se ipsum”, što je zapravo samosvijest, ukorijenjenost u samom sebi. Za Hegela je duh “biti kod sebe” ili “biti za sebe”. U tome je i sloboda duha. Time što je “u sebi”, ili što je “kod sebe” ili “za sebe” i “‘što se može sam odnositi prema sebi”, predstavlja za Hegela bit duha. 5
Heidegger ne govori o duhu nego o egzistenciji, ali istom smislu. Egzistencija je neko jastvo, tj. biće kojemu je dano da postoji. Egzistencija egzistira “po samoj sebi”. 6
Iz toga zaključujemo da razne filozofije imaju zajednički temeljni uvid u duha, kao
“biti kod sebe”.
Duha spoznajmo u aktu pitanja, spoznaje i htijenja, smatra Coreth. Pitam li, spoznajem ili odlučujem, spoznajem sebe i u sebi onoga tko to čini. U činu spoznaje čovjek je tematski usmjeren na nešto, on intencionalno pita, spoznaje i odlučuje, ali se u tim činima i vraća na sebe te je netematski svjestan sebe kao temelja svih čina. Taj duhovni čin pretpostavlja duhovnu supstanciju koju filozofija naziva “duhovna duša”. Njezinu bit moguće je prepoznati iz njezinih čina. Ona je nematerijalna, jer nadilazi materijalno područje i događanje. Ona je transcendentna, jer je virtualno beskonačne dimenzije u otvorenosti prema bitku.
Duhovno djelovanje je u biti događanje bitka. 7
Duh transparentno spoznaje objekt i subjekt. On ujedno teži za spoznatim objektom te se tako u njemu susreću znanje i htijenje. Duha spoznaje i religiozno iskustvo, on je bitni sadržaj i kršćanske objave. O duhu se ovdje govori kao o bitnoj sastavnici čovjeka, jer je čovjek duhovno-tjelesno biće. U čovjekovoj duši očituje se djelovanje duha te se stoga razložno govori o “duhovnoj duši”.
Duša je princip života, ali je duh izvor života, kaže biblijska teologija. Duhom se čovjek izdiže iznad materije i životinjskog svijeta. Prožet duhovnom supstancijom čovjek se i u biološkom i morfološkorn pogledu bitno razlikuje od životinje. Što god radi na tjelesnoj i psihičkoj razini, on djeluje kao čovịek, jer on jest duh i tijelo, a ne biće koje bi imalo duh i tijelo. To dvoje je jedno biće i očituje tipično i bitno ljudsku antropologiju. Čovjek je duhovno i osobno biće. On u sebi sadrži elemente čitavog stvorenja kako materijalnog, tako biološkog i duhovnog.
Prilaziti ovisnosti s motrišta duhovne čovjekove stvarnosti omogućuje sasvim novu širinu dijagnosticiranja i terapije. Prilaziti ovisnosti pak s egzistencijalnog aspekta omogućuje transparentnost čovjeka u njegovoj kompleksnosti, a time i transparentnost procesa ovisnosti i slobode.
3
Usp. E. Coreth, Was ist der Mensch?, Tyrolia, 1986, str.
36-39.
4
Usp. N. Berdjajev, Duh i realnost, KS, Zagreb, 1985, str.
34,351 119.
5
Usp. E. Coreth, Grundriss der Metaphysik, str. 110-111.
6
E. Coreth, nav. dj., str. 111.
7
dsp. E. Coreth, nav, dị., str. 114-116.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
