Piše: Marijana Ištvanović
Jutro je, 6:30 h. Nalazim se na mjestu gdje sunce izlazi, gdje je sve tako tiho i mirno i divim se letu balona u lijepom Međimurju. O, kad bismo ti i ja, predragi prijatelju, krenuli svakoga jutra na svoj, bio bi to sigurno spasonosan let. Zamisli, Netko te želi podići i povesti u sigurne visine.
Kada samo malo zastaneš u tišini darovanog jutra i podigneš svoj pogled k Nebu, zagledaš se u sunce na istoku koje tek izlazi, gledaš kako ptice bezbrižno lete jer o ničemu ne trebaju brinuti, imaju hrane i vode. Kada se zagledaš u život u jezeru koje je mirno, vidjet ćeš male ribice. A ja još k tome uživam u ljepoti ogromnih balona koji se dižu s čovjekom u visine. Baš me ta predivna slika balona potiče na razmišljanje i poželim da i tebe pozovem da se svakoga jutra podigneš visoko, da dopustiš svome duhu da se vine u visine i da se čvrsto veže za Stvoritelja, da bi tvoj let u toku dana bio siguran, da bi tvoje biće bilo uštekano u taj, kako ja volim reći, „generator Ljubavi” koji ti jedini jamči siguran let.
Tvoje tijelo bit će zdravije, tvoje stanice bit će ti zahvalne jer ne moraju više bježati od tebe jer si postao bolji. I nikakvo zlo ne može do tebe, jer ti si gore. Možeš se samo nasmijati, mahnuti rukom i poći dalje svojim putem.
Odlučiš li se u sabranosti sa svojim Stvoriteljem započeti svaki svoj novi dan, garantiram ti, bit će manje zločestih ljudi oko tebe, jer si se ti promijenio i lakše ćeš savladavati sve svoje prepreke koje te snađu, jer ćeš ih doslovce preskočiti, baš kao i onaj sportaš koji preskače svoju podignutu letvicu i kad ju preskoči sretan je, jer je uspio.
Tada, nakon napornog dana, molim te, pođi pred svoje ogledalo, u njemu ćeš vidjeti nekoga novog ja, neku novu, radosniju, ja. I sigurno ćeš se nasmijati toj osobi u sebi. Tada se baš onako srcem zagrli i reci sam sebi:
„E, pa stvarno je lijepo što postojim. Od sada ću se zavoljeti, baš sa svim svojim manama i nedostacima, sa svim svojim talentima i darovima.”
Ali, molim te, ne zaboravi se nasmijati i reći hvala i onome koji te podigao, koji je obasjao tvoje dubine i čitavo tvoje biće, koji je oživio iznova tvoj život. Hvala ti, svemogući, dobri Stvoritelju, na daru života u meni i oko mene. Od sada želim letjeti u tvoje visine, da mogu svima reći: „Ljudi, bez obzira na sve, život je lijep, dragocjen, i ne smijemo ga nikada izgubiti i dopustiti da nam ga itko iz ovoga svijeta ukrade. Neka ti je miran i radostan svaki tvoj let na duhovnu razinu, u kojoj je jedini izlaz iz svih tvojih problema, tvojih strahova, depresija, nedoumica i samoće. Leti mirno u svome Stvoritelju.”
