Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Prije godinu dana čula sam po prvi puta za hagioterapiju od mamine prijateljice koja je postala i moja najbolja prijateljica. S obzirom na to da sam se nalazila na jednom velikom raskršću u životu, zatrpana mnogim vlastitim strahovima te nisam znala razlučiti koje su to vrijednosti zaista bitne u životu, u razgovoru s prijateljicom dobila sam uvid u hagioterapiju. Njoj je utjecaj hagioterapije promijenio način pogleda na život te mi je predložila da se javim u hagiocentar.
Odlučila sam se javiti i pokušati. Dobila sam svoj prvi termin i na tom prvom terminu upoznala sam se s konceptom hagioterapije.
Od najranijih dana ključno je s čim smo se kao ljudi susreli kroz svoje djetinjstvo i kakav su utjecaj drugi ostavili na nas. Kroz sve to izgradili smo svoj karakter i postali osoba kakva danas jesmo. Upravo zato sam se i javila, da spoznam svoju duhovnu dušu, da spoznam sebe kao osobu, i ne samo kroz prizmu onoga što su drugi ljudi kroz život mislili o meni i kako su se ponašali prema meni, nego zato da otkrijem kako mogu više cijeniti sebe kao osobu. To se ne postiže spoznajom o tome što drugi ljudi misle, nego spoznajom i pravom slikom o tome što naš Stvoritelj misli o nama.
Ono čega nisam bila u potpunosti svjesna je Stvoriteljeva ljubav prema meni kao osobi, iako sam djeliće te ljubavi pronalazila u molitvi jer sam vjernica te u knjizi koju sam nedavno čitala, a zove se Svrhovit život.
Zbog vlastitih nesigurnosti, manjka samopouzdanja, nezadovoljstva sobom i neprihvaćanja sebe kao osobe kakva jesam nisam shvaćala da me Stvoritelj vidi drugim očima.
Očima punim dobrote, ljubavi, nježnosti i blagosti. Shvatila sam da me Stvoritelj vidi upravo onakvu kakva jesam sa svim svojim vrlinama i manama, zna sve o meni i prihvaća me onakvu kakva jesam jer me upravo on stvorio i želio baš takvu. Stvoritelj mi je dao dar, talent upravo za mene koji me karakterizira. Dao mi je svega dovoljno i upravo u onolikoj mjeri u kojoj mi je potrebno.
Pitanje koje me na jednoj hagioterapiji ostavilo, možemo to tako reći, bez teksta i natjeralo da se i sama upitam isto bilo je: „Tko smo mi da mislimo da ne vrijedimo ako nas je Stvoritelj stvorio po svojoj slici i prilici?”
Stvoritelj je u svakog od nas udahnuo život; udahnuo je i djelić svoje dobrote kako bismo u svima znali prepoznati njegovu ljubav. On nije samo čudesno stvorio svakog čovjeka, nego je stvorio isto tako čudesno i prirodu oko nas. Pogledamo li i zagledamo se na tren u sve što je stvoreno ostat ćemo iznenađeni. Priroda je tako posebna. Pogledajmo samo to prekrasno plavo nebo ili se na trenutak zagledajmo u veličanstveno more. Zagledajmo se u rijeke i potoke, u kapljice kiše koje kao rosa padaju na svaku biljčicu koju je Stvoritelj stvorio. Tek tada doživjet ćemo puninu i ljepotu života koja nas okružuje.
