Piše: Irma Osrečak, Koprivnica
Prošle su pune dvije godine od mog prvog susreta s hagioterapijom. Tada sam bila nezaposlena i unatoč dvoje male djece i situiranosti, moje srce težilo je i profesionalnom ostvarenju. Osjećala sam se bespomoćno i u strahu pri samoj pomisli o traženju posla. Radila sam svakakve poslove no niti jedan nije bio u struci.
Kada bih legla u krevet, smirila se i sabrala, počela bih iz srca govoriti: “Ja sam voljeno i dragocjeno dijete moga Stvoritelja. Nitko nije kao ja. Baš je lijepo što ja postojim.”
S vremenom sam počela uviđati vlastitu vrijednost i ljepotu, a bližnji oko mene koji su mi do nedavno bili mrski postajali su mi sve dragocjeniji. I njih sam počela gledati kao dragocjene, a oni su počeli shvaćati da je stvarno lijepo što postoje u mojem životu.
Nakon što su se popravili međuljudski odnosi u mojem životu, bila sam spremna za novi korak. Zacjeljivanje na području koje me sputavalo da se oslobodim i na profesionalnom planu. Ponavljala sam si riječi: “Ja mogu, ja hoću, ja vjerujem.”
U meni je umjesto straha počela rasti hrabrost i snaga. Briga o dvoje male djece noću me držala budnom. Tada je moj duh radio. Počela sam razmišljati da otvorim svoju firmu. Ali kako ću ja, bez iskustva, sad odjednom otvoriti vlastito poslovanje? Kockice su se svakim danom slagale. U nekoliko mjeseci od početne ideje, moje su se vizije ostvarile. Počela sam raditi u struci i bila sam svoj vlastiti šef. Kada bih ostala na izmaku snaga, zapravo bi se umorilo moje tijelo, a duh bi tada još lakše proradio i osluškivao Stvoritelja. Moje čekanje pretvorilo se u strpljenje, a moja vjera bila je nagrađena poslom kojeg nisam mogla ni zamisliti. Dao mi je najbolje. Kada bih se obeshrabrila pred novim poslovima tješila sam se riječima: “Ma bit’ će dobro!“
Prilikom prve godine poslovanja ostala sam trudna s trećim djetetom. Svoje povjerenje stavila sam opet u Stvoriteljeve ruke. Znala sam, ako mi on šalje još jedno dijete, sve će opet posložiti.
Sada imam mogućnost raditi posao koji volim, a istovremeno biti supruga, majka i domaćica kakva želim biti. Zahvaljujem mu za lijepe trenutke, zahvaljujem mu i za teške trenutke, za ljude koje stavlja na moj put. Što se više otvaram Njegovoj ljubavi više mi se život ispunjava smislom. Osjećam kako napredujem, a kad bih se mogla vratiti godinama unatrag rekla bih mlađoj sebi: “Uzalud brineš i strahuješ, Netko je tebe volio i htio i ima prekrasan plan za tebe, ako mu dozvoliš.”
Iako sam još uvijek ranjena na nekim područjima i padnem, odmah se dižem riječima: “Mene moj Tata voli.” To je ljubav Stvoriteljeva koja nadoknađuje svu ljubav koju nisam primila kao dijete i u mladosti, da bih sada u zrelosti mogla biti.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
