Piše: Lana Poljak Branisavljević
OPERI ME…
Oče moj, dobro Ti jutro…
Hvala Ti što si me probudio i darovao mi i ovaj dan. Kako je lijepo znati da Ti želiš da ja budem, da postojim! Kako je lijepo znati da si ti uz mene, da se ne moram tjeskobno brinuti i bojati…
Otvaram ovog jutra svoje srce pred Tobom… Tko ga bolje od Tebe poznaje? Sve znaš o meni bez da puno moram govoriti. Svaki trenutak moga života poznaješ. Svaka moja misao Ti je znana, svaka moja čežnja, svaka radost i svaka strepnja…
Danas Ti donosim sve uvrede i ružne riječi koje sam doživjela proteklih dana. To me guši i opterećuje, to me ranjava, to i mene uvlači u osudu, ljutnju i kritiziranje. Želim biti slobodna od toga. Oslobodi me, Oče. Očisti sada moje misli, moje srce, moju dušu, moje riječi od kritiziranja drugih, osuđivanja ljudi oko mene, analiziranja njihovih postupaka… (u Njegove ruke predaj konkretne situacije koje si doživio pritom gledajući u Njega, a ne u ono što si doživio). Želim biti slobodna od toga.
Ti mene bezuvjetno ljubiš usprkos tolikim mojim pogreškama i slabostima. Daj mi čisto srce i zdrave duhovne oči da i ja mogu druge tako ljubiti, da nikoga ne procjenjujem svojim mjerilima i očekujem od njih ono što nisu sposobno dati.
Kako često u drugome gledam samo ono loše što čini… Žao mi je…
Kako lako nasjednem na zamku zla i dopustim da unese razdor i podjelu… Žao mi je…
Kako brzo dopustim negativnim mislima da me preplave… Žao mi je…
Kako brzo posumnjam u Tvoju svemoć i to da Ti možeš mijenjati svaku situaciju i svako ljudsko srce… Žao mi je što je moje povjerenje u Tebe tako krhko…
Zahvaljujem ti na svemu što dolazi iz Tvoje ruke. Na svakoj osobi koju si stavio na moj životni put. Sigurno je s razlogom tu. I ona je Tvoje stvorenje i u nju si utkao sebe. I ona ima svoju duhovnu dušu… Tko zna što ju je sve u životu izranilo pa je možda i zato tako gruba, puna mržnje i bijesa i psovki. Koliko je muke sigurno u toj osobi. (Sada zahvali baš za tu konkretnu osobu koja ti je možda “teška”, zahvali za to što postoji, što je u njoj sigurno puno dobra).
Oče, molim Te, budi danas sa mnom u svakoj situaciji kroz koju moram proći, u svakom poslu koji me čeka, a posebno u svakom odnosu sa ljudima koje ću susretati.
Želim danas u svakom čovjeku vidjeti odsjaj Tvoje prisutnosti, vidjeti ono Tvoje dobro u njemu.
Hvala ti na ovom kratkom susretu! Znam… Ti ostaješ sa mnom… Tvoj pogled će me pratiti…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.