Piše: Lana Poljak Branisavljević
NOVI POČETAK
Još jedan tjedan je iza nas. Još jedno ljeto ide svome kraju. Kreće na neki način jedan novi početak, nova školska i akademska godina, novi ciklus aktivnosti i rada… Osluškujem ljude oko sebe i čini mi se kao da žale za prošlim danima…
Život je ovdje i sada. Sve što je prošlo ne možeš vratiti, ono je već prošlost. Mi imamo samo sada. Zato je bitno pitanje: Jesi li tu?
Ljudi često ne vole kad im se postavi pitanje: “Koliko godina imate?” Čak se kaže da se dame ne pita za godine. Jesu li godine starosti ono što je tvoj uteg ili blagoslov?
Čovjek se boji susresti sa sobom pa tako i prihvatiti vrijeme i svoje godine samo onda kada nije otkrio tko je, kada ne zna odakle je potekao pa zato i teško otkriva smisao životnog puta.
Nisu bitne godine koje si stekao, bitno je ono čime si ih ispunio, jesi li bio otvoren za ljubav i jesi li ljubio.
Znao je naš profesor Tomislav Ivančić reći: “Godine? Ja nemam niti jednu. Sve su one iza mene. Ja imam samo ono što je ispred mene.” To upravo čini razliku u onome – biti mlad ili biti star.
Duh te uvijek potiče da gledaš ispred, da stvaraš vizije i nove planove. On ti “ne da” da ostaneš stajati na mjestu. Ne isplati se “kopati” po ruševinama prošlosti, žaliti za prošlim vremenima ili za onime što si propustio učiniti. Imaš darovano vrijeme pred sobom.
Ova jesen, ove posebne 2020. godine može biti upravo tvoj novi početak. Početak novih dobrih navika i odluka i discipline duhovnog života, vrijeme prihvaćanja novih odgovornosti, vrijeme kada ćeš nekome krenuti praštati, vrijeme kada ćeš biti ponizniji i strpljiviji…
Odvaži se i kreni. Želim ti da te duh iznova učini mladim i punim radosti i snage za dane pred tobom.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
