Istinitost podataka jamči centar koji je tekst ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Počela sam dolaziti na hagioterapijske susrete nisam znala što je to hagioterapija, a čula sam za profesora Ivančića. Tražila sam pomoć, smisao svog života koji je bio izgubljen. Nisam više znala tko sam i što mene ispunjava, izgubila sam identitet misleći da ono što drugi vole volim i ja, karaktera gotovo da nisam ni imala. Nisam slušala sebe ni svoju nutrinu.
Kada sam došla na prvi hagioterapijski susret čula sam rečenicu, istinu koja me šokirala, a to je da svaka negativna misao uništava stanice našeg mozga. Od toga trenutka sam se zabrinula što će biti sa mnom jer moje misli su većinom bile negativne, osobito o sebi.
Odlučila sam upisivati u sebe jače dobre misli, odricati se negativnog govora o sebi i općenito o svima i svemu.
Bilo je dana kada sam to mogla posviješćivati i prakticirati, međutim bilo je i razdoblja kada to nisam uspijevala ali nisam odustajala i polako se ta stvarnost duha upisivala u mene. Nakon svakog susreta doživjela sam novi poticaj za osobnu promjenom, da loše navike zamijenim dobrim. Upoznavala sam sve više sebe i procese koji se događaju u meni. Počela sam shvaćati koje su moje zapreke, oštećenosti i zašto ne mogu biti ono za čim čeznem. Počela sam otkrivati i bogatstvo u sebi, svoje talente, a to je glazba. Počela sam više raditi na tom talentu i pronalazila sam svoj smisao kroz to.
Istina i dobrota koju sam primala na tim hagioterapijskim susretima su ozdravljale moju slobodnu volju, taj znanstveni pristup čovjeku mi je jako pomogao da bolje shvaćam čovjeka, sebe. Pomogao mi je da se mijenjam bez da je netko upirao prstom u mene i moralizirao mi i propovijedao.
Upijala sam tu dobrotu i povjerenje hagioasistenta i bila sam otvorena za promjenu. To je sve rezultiralo time da sam postala hrabrija i odvažnija, s manje sažaljenja, da radim na sebi dalje i da se razvijam.
Podići se – iskustvo hagioterapije
