Piše: Lana Poljak Branisavljević
VRIJEME ZA DOBRO
Današnji dan dobili smo na dar. Darovane su nam njegove minute i sati. Svjesni smo da samo jednom prolazimo ovom zemljom i ovim danom. Čime ćemo ispuniti i oblikovati to darovano nam vrijeme?
Voljela bih danas biti odraz Stvoriteljeve blizine u susretima s ljudima.
Voljela bih donijeti Njegovu ljepotu u prostore kojima ću hodati. Želim donositi Dobro u poslove koji me danas čekaju. Danas se neću spoticati na negativnosti i njih analizirati. Danas ću gledati “preko” njih.
Promisli koliko samo često znamo dane ispuniti negativnim mislima i osjećajima, zar ne? Pitam se, isplati li se gunđati? Isplati li se potratiti vrijeme na prepirke, osuđivanja, kritiziranja? Kolike propuštene prilike i mogućnosti su već iza nas… Neka ti upravo to bude poticaj da pogledaš prema naprijed.
Promisli gdje se danas možeš “probuditi”, što ćeš to konkretno dobro već danas učiniti… Hoćeš li pohvaliti svoju djecu umjesto da ih prekoravaš? Hoćeš li se zagledati u ono dobro u svome suprugu umjesto da mu zamjeraš jer je opet nešto zaboravio učiniti? Možeš li imati strpljenja poslušati kolegu na poslu koji ti baš i nije simpatičan? Možeš li otpustiti tu ljutnju koju grčevito držiš? Hoćeš li probati “poniziti” tu svoju oholost? U konačnici, hoćeš li početi sebe više cijeniti i ljubiti?
Potrebni su nam konkretni čini ljubavi. To su trenuci kada duh nadvladava sebičnost tijela, kada nam drugi čovjek nije tek netko usput već nam postaje važan, kada u svakom poslu vidimo priliku i mogućnost da učinimo dobro.
I, zaista je lijepo biti čovjek, kada minute svoga dana ispunjaš dobrom, kada svako malo pozoveš svoga Stvoritelja da ti bude blizu, da bude tvoj suradnik, tvoj pratitelj, tvoja zaštita i tvoje utočište. Tada postajemo preobraženi ljudi, drugačiji ljudi, oni koji imaju što dati ovome svijetu.
Čovjek ne može “sakriti” svoje prijateljstvo sa Stvoriteljem. Ono nas oblikuje, mijenja, ozdravlja, svakog dana nas čini novim i boljim ljudima, a takve ljude svi trebaju i traže, s njima svi žele razgovarati jer im oni donose ono za čime sami čeznu. U svojoj obitelji, na svom radnom mjestu, dok se voziš u autu ili tramvaju, dok možda sada ležiš na bolesničkoj postelji promisli koje dobro možeš učiniti.
Kako ćeš ovaj tren kojim prolaziš učiniti vječnim jer upravo ono što je dobro, istinito i lijepo ostaje za vječnost. Ono je neuništivo!
Želim ti, dragi prijatelju, da u ovome danu ostaviš trag Dobra, da budeš odsjaj lica samoga Stvoritelja po svojim riječima i djelima!
https://hagio.hr/uncategorized-hr/klub-podupiratelja-zaklade-tomislav-ivancic-za-2023/
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
