Piše: Lana Poljak Branisavljević
SKOK POVJERENJA
Pozdravljam te, dragi čitatelju! Lijepo je što postojiš i što se iznova susrećemo na našem portalu. Nedavno sam se susrela sa jednom mladom djevojkom koja se bori sa napadajima panike. Oni su sada već toliko snažni da joj onemogućavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti, remete normalne odnose sa drugima, nije sposobna polagati ispite, a često niti izaći iz kuće. Strah je poput okova na našim rukama i nogama, on nas veže i čini nemoćnima. Čovjek uzaludno pokušava svojim psihofizičkim snagama pobijediti strah. No, nažalost, iz takvih “bitaka” često izlazimo kao gubitnici. Imaš li i ti to iskustvo? Strah prate samosažaljenje i nezadovoljstvo samima sobom i čini nam se kao da padamo sve dublje i dublje u ponor.
I sama sam u svojim srednjoškolskim danima iskusila snagu paničnih napada. Oni su srušili tlo pod mojim nogama za koje sam mislila da je čvrsto i sigurno. No, upravo je to bio početak dobra u mome životu. Poteškoća je za mene postala blagoslov. Možda ćeš se pitati, dragi čitatelju, kako je moguće da tako nešto poput straha donese dobro. Različite poteškoće na koje nailazimo stavljaju pred nas pitanje koje nas uvode u pravu istinu o nama samima. Vjerujem li ja u Dobro? Vjerujem li da mogu izaći zdrav iz ove situacije? Vjerujem li da je strah samo varka koju je potrebno raskrinkati?
Čovjek ne može živjeti niti preživjeti bez vjere i povjerenja.
I dok svi ovih dana promatramo strašne prizore nakon razornih potresa promatram vjeru onih ljudi koji tragaju za svojim najmilijima. Dok je sve okolo sivo i u ruševinama, u ljudima i dalje sjaji svijetlo vjere i nade. Vjera je povjerenje da može i da će biti dobro. Vjera je most preko kojega koračam ka cilju kojeg možda sada ne mogu opipati ali ga očekujem. Izlaz iz svakog straha moguć je samo ako počnemo očekivati dobro. Gledam li u strah ili u zdravlje? Jesu li moje misli ispunjene strepnjama ili povjerenjem? Naša odvažnost i ustrajnost čine da strah počne uzmicati. Podigni danas svoj pogled iznad onog negativnog što te veže! Dopusti da se tvoje oči susretnu sa očima tvoga Stvoritelja! Što ti one “govore”? Doživi koliko si mu dragocjen…
Povjeruj da On ima snagu i da te želi osloboditi straha i navijesti svojoj duši: “Dušo moja, ne boj se! Tvoj Stvoritelj je s tobom baš svakog trena, nikada te neće ostaviti nezaštićenu. On će sve izvesti na dobro…”. Želim ti da učiniš taj skok povjerenja u sigurno Stvoriteljevo naručje!
https://hagio.hr/uncategorized-hr/klub-podupiratelja-zaklade-tomislav-ivancic-za-2023/
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
