Piše: Lana Poljak Branisavljević
IZIĆI IZ VRTLOGA NEPOVJERENJA
Moje dvije drage prijateljice prolaze kroz teško razdoblje svoga života, jedna se nalazi na aparatu za kisik, a drugoj je sin također u bolnici i bori se za život. I ne mogu, a ne posvjedočiti na ovim našim stranicama koliko me njihova vjera u dobro i život zadivljuje. U njima vidim istinske svjedoke i autentičnost onoga što su i prije ove situacije u kojoj su se našle govorile i činile. Često naša vjera bude uzljuljana kada nastupe teški i izazovni trenuci, zar ne?
Povjerenje je temelj čovjekovog života.
Nasuprot njemu stoji nepovjerenje koje je razaranje života. Čovjek istovremeno živi usred povjerenja i nepovjerenja. Neprestano se trudimo izboriti za povjerenje, a s druge strane nepovjerenje nas ranjava i kuša. Svakodnevno se potrebno odupirati sumnjama i ulaziti u povjerenje. No, unatoč tolikim stvarima koji ugrožavaju naš život poput ratova, napada drugih ljudi, bolesti, virusa i bakterija, prirodnih katastrofa i grijeha, u čovjeku
postoji ta fascinantna i snažna borba za život. Kao da je u svakome od nas čvrsto ukorijenjen taj ” bit će dobro” kojeg ništa ne može utišati.
Čovjek svaki dan iznova vjeruje da će i sutra živjeti, da će i sutra raditi, družiti se, smijati se. Povjerenje je snaga i ozračje u kojem čovjek hoda, govori, vjeruje. Svatko od nas je satkan od povjerenja. Tko ima povjerenje, uspjet će. Tko nema povjerenja, pogiba. Povjerenje nije ništa drugo nego oslanjanje na Stvoriteljevo rame, prihvaćanje Njegove ruke i Njegovog vodstva. Da bi se izdigli iznad naše psihofizičke stvarnosti koja je često ograničena i krhka, potrebno je vjerovati da je čovjek neuništiv i vječan jer je u svakome od nas Njegov duh koji nas takvima čini.
Od povjerenja se živi, zato je potrebno svaki dan u sebi jačati povjerenje izgovarajući istine poput: “Unatoč svemu, bit će dobro! Ima uvijek Netko tko mene čeka! Zla se ne bojim jer je moj Stvoritelj sa mnom! Niti jedna bolest me ne može razoriti, jer je život nerazoriv!”.
Dragi prijatelju, od danas počni i ti u svoju svakodnevicu, svoje poslove i odnose unositi riječi nade i povjerenja. I prije svega osloni se na svoga Stvoritelja koji je svemoguć, jer On te ljubi i očekuje te.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
