Piše: Marinko Banožić
Ovim člankom nemam namjeru pristajati na jednu od suprotstavljenih strana glede aktualnih događanja izazvanih pandemijom korona virusa, nego ukazati na jedan bitan, ali zanemaren i nedovoljno prisutan aspekt prosuđivanja aktualnih događaja, ali i svih drugih pojavnosti. A taj aspekt je cjelovitost i jedinstvenost postojanja u kojem su zemaljska i nebeska stvarnost nedjeljiva i jedinstvena cjelina, u kojem nema slučaja, te se sve dešava po određenim zakonima i pravilima.
Danas smo svjedoci velikih prijepora i nesuglasica oko tzv. teorije zavjere. Postoji li zavjera protiv čovjeka, ili je to izmišljotina naivnih, suvremenom svijetu neprilagođenih ljudi, koji nemaju veze sa znanošću i znanstvenim pogledom na svijet i događanja u njemu?
Razmišljanje o tome ne može se odvojiti od razmišljanja o samoj egzistenciji čovjeka, o postojanju ili bitku, o tome tko smo, čiji smo i kakvi smo, otkuda smo došli na ovu zemlju i kamo s nje odlazimo, je li smrt kraj ili prijelaz i nastavak života.
Bitak je duhovan, oduvijek i zauvijek, vječan i neprolazan. S obzirom na to da je svaki čovjek osoba; mogao je nastati samo od apsolutne i svemoćne osobe, a koju milijunima godina ljudi zovu Bog. U svom nadahnutom stvaranju Gospodin je stvorio mnogo različitih oblika života, od biljnog i životinjskog svijeta sve do krune svoga stvaranja čovjeka. Ali Stvoritelj je stvorio i našim tjelesnim očima nevidljiva, duhovna bića – anđele, kojima je kao i čovjeku dao slobodu. Neki od anđela su zloupotrijebivši svoju slobodu, odbili poslušnost Bogu da pomažu nižim stvorenjima, ljudima.
Time su automatski otpali od svog Stvoritelja, same dobrote i ljubavi i izvora života svega postojanja. Postali su zli, a puni mržnje i osvetoljubivi prema čovjeku. Tu je nastala stalna zavjera i prijetnja i zlo djelovanje prema čovjeku, koja prožima cijelu povijest čovječanstva i proteže se sve do današnjih dana. Iz biblije znamo da je pali anđeo (đavao, sotona, zli…) lažnim obećanjima zaveo prve ljude koji su sagriješili i zbog toga bili prognani iz raja i od tada nastaje mukotrpna, krvava, teška i bolna povijest čovječanstva. Zli ne ostavlja ljude nikada na miru: zavodi ih na razne načine, svađa ih i dijeli, a glavni mu je cilj ne dozvoliti čovjeku da spozna Boga, povjeruje Bogu i vrati se natrag u puninu i radost života.
Ovdje smo na zemlji kao u nekom logoru smrti, zatvoreni i bez mogućnosti da pobjegnemo nekamo gdje nema zla, bolesti i patnje. Ali, na sreću postoji netko tko voli čovjeka i tko mu želi pomoći. On je jedinstvena osoba ljudske povijesti Isus iz Nazareta. On je došao u ovu našu stvarnost, raskrinkao i pobijedio zloga platio, svojom krvlju i mukom, Ocu nebeskom za sve naše grijehe i otvorio nam vrata za povratak u pravi život. Upozorio nas je da imamo moćnog neprijatelja, koji nas mrzi i kontinuirano želi kroz cijelu ljudsku povijest na sve moguće načine zavesti, mučiti, kontrolirati i uništiti. Očito je da Isus nije govorio o nečemu teoretskom, apstraktnom i nepostojećem, već je konkretno ukazivao na opasnosti i zamke zloga.
Nije teško, tko imalo s tog aspekta objektivno gleda ljudsku povijest, ali i današnja događanja vezana uz korona pandemiju (prisilna i užurbana cijepljenja neistraženim i nesigurnim cjepivima i sl.) spoznati pravu istinu i razumjeti stvarnost u kojoj živimo. Samo treba biti do kraja otvoren istini i biti spreman, da ako naš trenutni stav i mišljenje nije u skladu s Isusovom istinom, priznati da nismo u pravu i prihvatiti apsolutnu istinu kao svoju istinu. Dakle, uopćeno zlo u svijetu postoji i na tisuće načina izvire i negativno djeluje, te nastoji ovladati sa svime čime može, pa tako posijati što više ratova, bolesti epidemija, strahova, depresija, suicida, besmisla itd.
Postoji đavao kao duhovno zlo biće, koji na svaki način želi uništiti čovjeka, a nažalost postoje i ljudi koji mu, prevareni i zavedeni lažnim obećanjima, služe na različite načine. Većina ljudi ovu cjelinu postojanja ne želi razumjeti, jer smatraju da gube vrijeme na nešto nebitno, ništa ne provjeravaju i nekritički dosta toga i štetnoga prihvaćaju. Znanost i znanstvenici proučavaju istinu postojanja i time neizmjerno mnogo doprinose kvaliteti ljudskog života, ali ako im nedostaje cjelovitost, vertikalni aspekt, tj. intelektualno povezivanje s izvorom i smislom života mogu se i dešavaju zloupotrebe.
Isus Nazarećanin nam je donio istinske informacije, ali i ukazao na zakone i pravila kako pravo živjeti.
Jedan od najvažnijih zakona je poštivati svoj i tuđi život. Danas je postalo gotovo pa normalno ubijati djecu u utrobi majke. Postali smo civilizacija smrti, ona koja hoće u ime slobode, odlučivati tko smije živjeti, a tko treba izgubiti život. I to smo proglasili vrhunskom slobodom i napretkom. Dnevno se ubija oko 200.000 nerođene djece i nitko se zbog toga puno ne uznemiruje. Pa se otišlo dalje da se organi djece koriste u kozmetičke svrhe, ali i za istraživanje i proizvodnju različitih lijekova i cjepiva.
Na neki način se dobiva lažni dojam da se iz ubojstava nevine djece može izvući nešto dobro. A to je po logici stvari kontradiktorno, jer iz nečeg što je u svojoj suštini zlo (a abortus to sigurno je) ne može proizaći ništa dobro. Samo iz dobra može biti dobro i obratno. I to se ne može izrelativizirati nikakvom verbalnom ekvilibristikom i opravdanjem lažnom humanošću i brigom za ljudske živote.
Što vrijedi čovjeku da zadobije čitav svijet, ako svojoj duši naudi.
Tako ti lijekovi postaju moralno zagađeni i neupotrebljivi za bilo kakvu primjenu. Koliko mi je poznato u cjepivima protiv korona virusa namijenjenima za ljude islamske vjeroispovijesti nisu smjeli biti nikakvi sastojci svinjetine, jer bi ih oni iz vjerskih razloga odbili primati, isto tako i za vjernike hinduiste, sastojci govedine. Ali, eto za kršćane mogu biti i cjepiva koja sadrže stanice abortirane djece. Očito nas doživljavaju kao nedosljedne i mekane u svojim stavovima. Ali, da smo bili čvrsti u svojoj etičnosti i moralnosti i ne prihvatili tako proizvedene lijekove, sigurno bi se našlo načina za proizvodnju moralno čistih lijekova i cjepiva.
Ovaj moralno – etički aspekt promatranja cjepiva je neobično važan, a preko njega se tako brzo prelazi. Ali tu se moramo zadržati, iskreno i po savjesti donijeti slobodnu prosudbu i odluku, pa iako se ona i ne slagala s našim prošlim odlukama i djelovanjima.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
