Sagnuta gledajući u pod, čekam da se smanji red za pričest. Razmišljam kad gledam različita stopala, različiti hod, kako sve može izgledati besmisleno. Kako možemo biti svi Gospodinu važni?
I ne znam zašto sam pogled digla baš na žute “starke”. I počela plakati. Naravno da ima smisla i da smo dragocjeni. Ispred mene je bila T. P., žena čiju knjigu upravo čitam. Boluje od karcinoma s metastazama. Oduševila sam se kako On odgovara na moja pitanja i nedoumice. Na kraju Mise sam joj prišla, jako smo se zagrlile i obje plakale. Zna ona za mene, već smo se čule preko poruka.
U tom zagrljaju, u tim suzama, bio je jasan razgovor, bez riječi. “Razumijem tvoju patnju, jasna mi je tvoja bol. Tvoje borbe i moja su stvarnost. Ali razumijem i sve ono što kroz ovo dobivaš i ljepotu susreta s Njim”
Ne možemo izdržati da nam je vruće, da smo žedni, gladni. Kako ćemo moći izdržati umiranje? Kako bolove? Kako smrt?
Onako strpljivo i tiho. Mirno i skrovito. O kako se samo borimo protiv patnje, kako bježimo od trpljenja. Ova žena je još jedna potvrda da u prihvaćanju On u nju ulazi i preobražava patnju i srce. Taj red ljudi koji je išao na pričest mi se nije činio više kao jedan besmisao, nego upravo suprotno. Koliko ljudi je tu prepoznalo Njega i ide Mu u susret. Ide po lijek, po snagu.
On je u svakoj sitnici i želi pokazati da je tu.
Zna da sam T. P pričala i da bih je voljela upoznati. Kao da odgovara “znam tvoje čežnje Lucija i važne su mi”.
Da, ono bitno, nutarnje ne može se vidjeti golim okom.
Može se vidjeti srcem.
I svatko u tom redu za pričest dobio je svoj odgovor, samo ako nije ostao u besmislu.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
