Piše: Lana Poljak Branisavljević
BITI ČOVJEK VRLINA
Vrlina je svaka dobra navika u čovjeku koju je stekao svojom opredijeljenošću za dobro. Ako je čovjek ustrajan u njoj ona postaje čvrsta navika koja ga vodi prema dobru. Kao cigle kojima popločuješ stazu svoga života.
Probaj danas promatrati, dragi čitatelju, za što si se ti opredijelio?
Kakvim mislima i odlukama si ispunio ovaj dan?
U što si sada zagledan?
Jesi li dopustio da te nešto ili netko “izbaci” iz postojanja, unese nemir, usadi tugu, strah ili samosažaljenje?
Čovjek je stalno pozvan prepoznavati i otkrivati djelovanje duha u sebi. Primjećuješ li što je to dobro u tvom životu? Uzmi papir i zapiši.
Što više dobra otkrivaš, u tebi raste nada, radost i zahvalnost.
Da bi postao čovjek vrlina ti trebaš uložiti trud i napor. Kada želiš položiti ispit, sagraditi kuću, voditi poduzeće – trebaš donijeti odluku, darovati vrijeme i uložiti trud. No, nema ljepšeg zadovoljstva nego kada to ostvariš, zar ne? Put do duhovnog zdravlja nije lagan niti jeftin. Svakodnevno trebaš koračati zagledan u dobro, istinito i vječno.
Koje li ljepote u čovjeku kada u njemu prepoznaš da je vjeran, pravedan, strpljiv, ponizan, blag, iskren, ustrajan, velikodušan, odvažan, marljiv, poslušan… Koje vrline ti posjeduješ, a koje još trebaš izgrađivati?
Samo ti možeš izgraditi to neprocjenjivo bogatstvo, ono je pred tobom kao rudnik pun najdragocjenijih dragulja. Hoćeš li krenuti?
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
