Iz arhive: prof. dr. sc. Tomislav Ivančić
Hagioterapija u 21. stoljeću? Kažu da će to biti stoljeće duha. Meni se čini da će to više biti stoljeće velikoga povratka Europe svojim trostrukim korijenima, jer to je povratak životu.
Mak Dizdar to izražava u pjesmi:
Potekoh kao potok, pa rijeka i zastadoh: kako da izvoru svome se vratim?
Samo je tako moguće da se Europa oslobodi svojega sumraka i Zapad svoje propasti.
“Kršćanin 21. stoljeća bit će mistik ili ga neće biti“, rekao je Karl Rahner.
Hagioterapija u svoje 23 godine jasno pokazuje da treba ponovo uspostaviti sintezu uma i razuma, da treba skladno razvijati materijalni i antropološki, duhovno-duševni svijet.
Predugo smo lutali i više ne znamo kako izaći iz užasnih patnji koje su se zgusnule u 20. stoljeću i koje prijete svojim produženjem u civilizaciju bez uma i srca, u bratoubilačke sukobe, u svijet u kojemu je čovjek postao najmanje važan, u kojemu više ne znamo ni desno ni lijevo, ni gore ni dolje jer smo izgubili bitak, Boga, svoje središte. Kako pokazuje Joergensenov pauk – sve je palo u blato.
Hagioterapija ne samo da pokazuje put povratka u čovjekoljubivi svijet nego i liječeći središnje i najopasnije čovjekove rane, boli savjesti, nemoći, krivice i ideološka zastranjenja, omogućuje povratak životu. Ona čovjeka vraća u njegovo središte, gdje se plodno susreću intelekt i ratio, čovjek i Bog, čovjek i priroda, znanost i kultura, imati i biti.
Smatram stoga da je ona medicina budućnosti.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
