MALE RADOSTI
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Iskustvo nekoliko proteklih mjeseci u mome životu iznova me podsjetilo kako je potrebno radovati se malim, naočigled jednostavnim stvarima. Biti svjestan trenutka u kojem jesi i kojeg sada živiš i kroz koji prolaziš, jer upravo sada imaš priliku baš za to. Sve ostalo je ili prošlo ili tek treba doći. Baš poput predivne simfonije čija nota mora biti odsvirana baš u pravi trenutak i pravim tempom jer tada ona zvuči baš onako kako ju je njen skladatelj zamislio.
Ovih dana više nego ikada radujem se bojanju bojanke sa svojom kćerkicom ili promatranju vlakova sa svojim sinom, zajedničkom kuhanju sa suprugom ili kratkom razgovoru sa sestrom…Na putu prema poslu promatram tramvaje, izloge, ljude, nebo… i na neki način kao da po prvi put iznova upijam svijet i stvarnost oko sebe, a istovremeno doživljavam duboku zahvalnost što mi je to sada darovano…Da mogu promatrati, gledati, slušati, upijati, govoriti, smijati se, šetati, čitati…Zastani načas i promotri ima li u tebi danas radosti? Koje su to “male” stvari koji te raduju? Znaš li ih primjećivati?
U mnoštvu negativnih vijesti i događanja može nam se lako dogoditi da propustimo ono lijepo i dobro. Ili da pak vidimo i primijetimo samo ono što nam nedostaje ili manjka. Kako je puna i radosna naša duša kada je obogatimo dobrim mislima, riječima i iskustvima. Nije uvijek lako “probiti” se iznad tuge, nesigurnosti i muke, ali nas taj uspon i napor vode do prekrasnog vidikovca baš poput kakvog proplanka na vrhu planine s kojeg pogled seže unedogled.
I tada sve, pa i one “tmurne i sive” stvari našega života dobivaju neku drugu perspektivu i jasnoću. Tada usprkos svemu možemo reći: Lijepo je biti čovjek! Neka ti se, dragi prijatelju, ovih dana duša raduje! Neka te male svakodnevne stvari tvoga života podsjete da te Netko ludo voli i da si dragocjen!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
