Piše: Lana Poljak Branisavljević
SNAGA DUHA
Radim u jednom domu za starije osobe i u ovo vrijeme pandemije na snazi su posebne mjere koje preporučuju da se odgode sve posjete korisnicima kao i izlasci starijih osoba iz ustanove. Da bi korisnici mogli i dalje biti u kontaktu sa svojim najmilijima omogućeni su im video pozivi. Pa tako danas nosim službeni mobitel jednoj nepokretnoj starici i promatram je. Ona začuđeno gleda kako na tom ekranu mobitela može vidjeti svoju sestru i divi se današnjoj tehnologiji. Tko bi rekao da ćemo se preko telefona moći i vidjeti, kaže ona. A ja se divim onome što iz nje zrači. Krhko tijelo, skoro da ga nema, suhe usne, ispijeno lice i sijeda kratka kosa, a oči tako vedre i sjajne, pune optimizma i vedrine. I uvijek iznova se tada pitam:
Tko je čovjeka tako čudesno satkao? Što je to što ga drži usprkos svim nemoćima i patnjama tijela? Kako to da je netko pun nade i povjerenja, a drugi pak tako lako klone i upadne u samosažaljenje? Što čini tu razliku među ljudima?
Kako je fascinantna ta naša duhovna stvarnost! Čini se nezamjetnom, nevidljivom, samozatajnom, a sve drži! Kao armatura neku zgradu. Bez nje bi se čovjek urušio, ne bi mogao postojati, ne bi ga bilo. Koliko snage u čovjeku upravo po duhu kojeg smo primili od svoga Stvoritelja! I ne samo da sve drži, već i sve ispunja. Svaku našu misao, svaku stanicu, svaki korak, svaki udisaj i izdisaj, svaki naš napor, svaki posao…Sve je duhom prožeto.
Jesi li i ti zadivljen današnjom znanošću, tehnologijom, otkrićima? Jesi li svjestan da ničega od toga ne bi bilo da nema duha? A znaš li se zadiviti nad sobom? Nad drugim čovjekom?
Ostani desetak minuta zagledan u to kako si vrhunski satkan…sve na tebi je u skladu, baš onako kako bi trebalo biti…udahni i izdahni polako, nemoj nikuda žuriti…posvijesti si – ja sam tu, ja jesam, postojim, duh upravo sada oživljava svaku stanicu moga tijela, dotiče moje misli… on drži moje krhko tijelo i umiruje psihu. Pozivam te da danas pokušaš uočavati znakove djelovanja toga duha u tvom životu…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
