Piše: Kristina Jurković, hagioasistentica 

„More“ riječi iz usta ljudi odjekuje svaki dan: u tramvaju i autobusu, na ulici i radnom mjestu, u školi i kući, u medijima, na „kavama“ i „svečanostima“, u porukama i na internetskim portalima… posvuda. Danas nas u svemu „gura i požuruje“ neka neobična jurnjava da stignemo puno toga uhvatiti što nam se nudi pa se tako požuruje čovjek i u govoru. Samo da stigne sve izreći, sve što mu je „palo na pamet“, makar to bile riječi koje su i nesvjesne i nekritički sagledane. U toj žurbi i nestrpljivosti često tako „upadamo jedni drugima u riječ“ ne čekajući što naš sugovornik još ima za reći.

Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste pretplatnik