Piše: Kristina Jurković, hagioasistentica
„More“ riječi iz usta ljudi odjekuje svaki dan: u tramvaju i autobusu, na ulici i radnom mjestu, u školi i kući, u medijima, na „kavama“ i „svečanostima“, u porukama i na internetskim portalima… posvuda. Danas nas u svemu „gura i požuruje“ neka neobična jurnjava da stignemo puno toga uhvatiti što nam se nudi pa se tako požuruje čovjek i u govoru. Samo da stigne sve izreći, sve što mu je „palo na pamet“, makar to bile riječi koje su i nesvjesne i nekritički sagledane. U toj žurbi i nestrpljivosti često tako „upadamo jedni drugima u riječ“ ne čekajući što naš sugovornik još ima za reći.
Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.
