Piše: Anka Severin, hagioasistentica, CDP Zagreb
Često u životu pomislimo: „Da mi je samo znati istinu!“ U filozofiji je istina jedan od transcendentala uz dobro, ljubav (jedno) i ljepotu. Transcendentali su zakoni duha i putovi u Bitak. Dobrota, ljepota i ljubav su nam bliski, no istina nije; ona je nekako daleka i nedokučiva. Doseći visoko obrazovanje i imati puno znanja nije dovoljno za spoznaju istine. Znanje je razumska spoznaja, a kada tragamo za istinom, nije dovoljna samo razumska spoznaja, već i intelektualna ili umna, a zatim se te dvije spoznaje povezuju sa stvarnošću izvan sebe. Istina klasičnih filozofa je u tome da se naša razumska i umna spoznaja slažu sa stvarnošću izvan nas. Kada kažem: „Ja sam mrak,“ možda bi nekome to izgledalo simpatično, no nisam u istini. Razumska i umna spoznaja ne slažu se s okolinom izvan mene. Isto tako, kada govorimo: „Ovo je strašno dobro! Užasno lijepo! Luđački ga ljubim! Grozno je istinit,“ nismo u istini.
U hagioterapiji istina znači smatrati istinitim sve ono što je profesor Tomislav Ivančić istražio, spoznao, napisao i govorio. To ujedno znači držati se filozofske i teološke istine, budući da se hagioterapija oslanja na klasičnu filozofiju i teologiju, ali i na neuroznanosti.
Istina se ne posjeduje, istina se događa između dvije osobe. Istina se „brusi“ između dvoje ljudi, a tek onda se spoznaje. Ono što mislim o drugima nisu drugi nego sam ja, jer ja tako mislim. Čini nam se da „istinu“ odmah zapazimo kod drugih i svakodnevno smo u napasti da tu našu „istinu“ otvoreno izložimo i prigovorimo drugoj osobi.
Takvom ćemo „istinom“ samo uvećati duhovnu patnju. Kada nismo posve sigurni je li nešto istina, dobro je kritički razmišljati, istraživati i razgovarati s drugima sve dok nam ne dođe na svjetlo je li to istina ili laž. U svakom je čovjeku istina i laž. I u svijetu je istina i laž. Sve dok smo u istini duhovno smo zdravi, a čim skliznemo u laž duhovno slabimo i ne živimo, već životarimo. Istina je jača od laži. Laži stvaraju u nama krivicu, krivica strahove, a strahovi često puta depresiju ili agresiju. Istina zaboli, teško je čuti istinu.
Kada čovjek ne prihvaća sebe kao ljubljenu osobu, ne prihvaća ni svoju spolnost i sebe kao muškarca ili ženu pa misli da će promjenama na tijelu promijeniti i ono iznutra. Dobro i istinito bi bilo prihvaćati sebe takvima kakvi jesmo. Zavoljeti sebe, a zavoljeti sebe znači zavoljeti i Umjetnika koji nas je ostvario. Isto tako, mnogi se doživljavaju kao da nisu odrasli; veliki su u tijelu, ali su ostali mali u duhu. Istina im pokazuje da im je potreban duhovni rast i antropološka istina. Tek kroz duhovni rast osoba ulazi u cjelovitost.
Mnogi mladi žive zajedno prije braka. Govore: „Ne treba meni papir,“ ili „Što ćemo se vjenčati kad već živimo zajedno“. Oni već žive brak a da nisu u braku i stoga nisu u istini. Parovi koji su izabrali čistoću prije braka bliži su istini, oni su prihvatili početi s onim što će biti temelj njihova bračnog života. Oni se nastoje bolje upoznati, poštivati se, osluškivati jedno drugo kako bi kasnije u braku živjeli u poštivanju, ali i u bogatijem i dugotrajnijem spolnom životu.
Istina kao duhovni lijek
Istina je duhovni lijek, jedan od transcendentala. Istina nije Bitak, već put do Bitka. Istinom se ulazi u duhovno zdravlje. Istina je postojanje, život. Kada imamo istinu u sebi, u svjetlu smo, u zdravlju smo, živimo. Istina je stvarnost, to je ono što jest. Stvoritelj ili Bitak je punina istine. Čovjek tek u zajedništvu sa Stvoriteljem dolazi do istine, i to iznutra, duhom. Istina je i to da smo posebne osobe i da živimo. Istina je i to da nas čeka život vječni, da smrt nije kraj, već prijelaz u ljepši život. Istina je i vrlina kojom uvijek dalje istražujemo i provjeravamo svoje znanje i spoznaju, ona nije samo neki pojam, misao ili riječ. Istina je čovjek, osoba. Istina je postojala prije osjetne čovjekove spoznaje. Istina je ono što stoji iza stvarnosti i skriveno nam je. Mi smo tragatelji za istinom i prije ćemo doći do nje ako preusmjerimo svoje mišljenje prema istini koja dolazi od samoga Stvoritelja, a to iziskuje duboko promišljanje i traganje za istinom. Često je istina u suprotnosti s našim stavovima i razmišljanjima. Kada nam se događaju teški trenuci i kada nas patnja u cijelosti zahvati, istina će nas izvući iz tog začaranog kruga i dati nam snagu da izdržimo te će nas osloboditi.
Istinom kao duhovnim lijekom donosimo zdravlje u duhovne sposobnosti kao što su: život, intelekt i razum, srce, duhovne duše, savjest…
Hagioterapija praktično
Stvoritelj je naš korijen, i to zdrav korijen, a mi smo biljke koje treba zalijevati, sunčati, plijeviti, okopavati. Hagioterapija polazi od čovjeka. „Čovječe, upoznaj samoga sebe.“ Da bismo upoznali sebe, potrebno je racionalnu spoznaju spajati s intelektualnom, a zatim sa stvarnošću oko sebe, ali potrebno je i prihvatiti teološku istinu.
Istina je to što postojiš, stvaran si, živiš, možeš se opipati, možeš govoriti, misliti, hodati, možeš otkriti duhovnu dimenziju u sebi. U život si ušao začećem i od tada si u istini postojanja. Živio si u utrobi majke, a sada živiš u svijetu na Zemlji. Ovaj svijet je sada utroba Stvoritelja, a treći život bit će onaj vječni. Za tebe je stvorena ova Zemlja.
Dragocjen si, otmjena si života i neograničenih mogućnosti razvoja. Podigni pogled prema gore i promatraj sve stvoreno, divi se životu u prirodi i neka te to usmjerava prema istini. Biće si zaštićeno u Bitku, pomno čuvano i u ljubavi zamilovano. Možeš se razvijati a da te pritom nitko ne može zaustaviti. Stvoritelj te podiže, uz Njega rasteš i razvijaš se, kao biljka koju si zasadio.
Poniznost je prekrasna vrlina, to je istina o tebi koja ti daje snagu da se ne braniš od svojih pogrešaka i starih nemoralnih lutanja, nego da sam sebi priznaš ono što si učinio loše i tako zaokreneš prema istini i dobru. Kako? Priznajem da sam pogriješio, neću se opravdavati. Žao mi je, ne bih to više učinio. Odlučujem se za dobro i istinu. Ispravit ću to tako da ću od sada biti u istini. Opraštam samome sebi. Opraštam tebi, Stvoritelju. Oprosti i ti meni. Sigurno ti se nameće pitanje: „Zašto oprostiti Stvoritelju?“ Svaki puta kada si se protiv nečega bunio, prigovarao i govorio: „Zašto? Zašto baš ja moram patiti?“ bunio si se protiv apsolutne Istine, protiv Stvoritelja.
Kada te život vraća u prošlost ili netko uvredama povrjeđuje tvoje dostojanstvo, ne dopusti da te zarobi, ne daj se ukopati u uvredu, već ostani zaštićen u Istini i u svom dostojanstvu. Ako ne prihvatiš uvredu, ona ostaje kod uvreditelja i ne može ti ništa. Tebe vrijeđaju oni koji su traumatizirani i ranjeni, oni bi htjeli biti dobri, ali ne mogu. Kada im praštaš, i tebi će biti oprošteno. Stostruko će ti se vratiti u dobru, a ujedno postaješ slobodan i pomiren u sebi. Da bi se oslobodio od drugih, samo misli: „Opraštam ti. Oprosti i ti meni.“
Istina se liječi odlukom za istinu. Donesi slobodnu odluku za dobro i za istinu. Tako ćeš se osloboditi negativnosti i ovisnosti, izvlačiti iz ponora i otvarati nove prostore za bogatiji život. Bez obzira na sve, potraži u toj osobi nešto dobro i veži se za to.
Istina je snažan lijek koji stvaraš u sebi kada vjeruješ u istinu, govoriš istinu, ljubiš istinoljubivost i čuvaš istinu te ostaješ priljubljen uz istinu.
Do istine se dolazi razmišljanjem, traženjem, kritičnošću, odlučivanjem, provjeravanjem onoga što čujemo ili što nam se nameće. Istina je život i ona je garancija besmrtnosti. Osvajajući istinu već na zemlji ulazimo u nebo, dodirujemo vječnost i time gradimo bolji svijet, a ujedno oslobađamo sebe i ljude oko sebe za zdravlje.
Kada i dalje doživljavate da stojite na mjestu i da se ništa nije pomaklo ili dogodilo nakon ovih promišljanja, ne odustajte.
Ustrajte, ne dajte se pokolebati. Ustrajni budite u istini. Samo odvažni i hrabri idu naprijed i pobjeđuju.
Budite tragatelji za istinom!
