Napisao: Tomislav Ivančić
Arhiva: Hagiohr
U ovo ljetno doba htio bih vam pokloniti jedan mali dar uz čiju ćemo pomoć odrasti u zrele i zdrave ljude, ljude koji mogu pomagati drugima. To nam je danas, kada se mnoge neprirodne i nehumane stvari smatraju normalnima, jako potrebno.
Prihvatiti sebe
Prihvatiti sebe: Sjeti se da si među tolikom masom ljudi na zemlji samo ti „Ti“; samo ti nosiš svoj original. Samo ti imaš svoje tijelo, svoje ruke i svoje oči, samo ti imaš svoju psihu i svoje emocije, Ti si svoja osoba, imaš svoju savjest i samo si ti za to odgovoran. Samo ti imaš svoj um, razum, čežnje i želje; imaš i svoje izranjenosti koje treba izliječiti. Nitko od ljudi pored tebe nije kao ti niti se itko od ljudi brine što će biti s tobom.
Samo ti odgovaraš za sebe. I, samo ti sebe možeš učiniti sretnim ili nesretnim. Pogledaj sebe, svoju ruku na primjer i reci: „To sam ja.“ Nitko drugi ne može upravljati tvojom rukom. Pokušaj svojoj duši reći: „Oprosti što sam te zaboravio/-la, a ti si mi jedino što imam jer ako tebe izgubim, nikoga i ništa više nemam.“
Oprostiti
Za sve ono kada su tvoje noge išle krivim putevima reci: „Opraštam.“ I za svaku krađu i tučnjavu, reci svojim rukama: „Opraštam.“; za sve ono kada su tvoje oči gledale ružne i neprilične prizore reci: „Opraštam.“; za sve psovke, negativnosti i laži koje su tvoje uši slušale reci: „Opraštam.“; reci i svojoj spolnosti: „Opraštam.“; jednako i svojim emocijama, jeziku i trbuhu… Gdje god je na tebi bilo nešto prljavo, reci sam sebi: „Opraštam.“
Kao što se peremo izvana, pokušajmo se i iznutra očistiti. Kada opraštamo sebi, zapravo sebe prihvaćamo. Postanimo svjesni sebe. Sve na nama i u nama očekuje da bude povedeno u zdravlje, u dobro, u Nebo. Pokušajmo čuti vapaj svog bića i koja je najdublja čežnja našeg tijela i duše. Zagrlimo sebe i recimo sebi: „Lijepo je što postojim!“ Priznaj si koliko si se trudio/-a svidjeti drugima, umjesto sebi? Koliko si prljavo mislio/-la, govorio/-la i radio/-a? Koliko si time prljavština unio/-la u sebe? Odluči da od sada više nećeš tako. Pogledaj ponovno sebe. U tom tijelu koje imaš, ti određuješ i odlučuješ o svemu; to je tvoja sloboda i tvoja svijest. Doživi kako je divno biti ti. Tada će svaka tvoja stanica raditi na tome da budeš najljepši i najbolji čovjek. Prihvati sebe! Sjeti se: tebe je tebi darovao Stvoritelj, stoga prihvati biti to što jesi.
Prijeći na stranu dobra
Saberi se i promisli; u tebi postoji dobro i zlo, kao što i u cijelom svijetu postoji i dobro i zlo. Zlo je ono što razara i jedini je neprijatelj čovjeka. Već zla misao razara stanice mozga. Čim pomislimo nešto negativno, zlo počne ulaziti u nas, čim čujemo i onda počnemo ponavljati to negativno, razaramo sebe. Svi smo previše negativni. Svojim negativnim govorom napravili smo „more“ zla.
Ali, u nama postoji i dobro, a dobrota je ta koja sve ispravlja i ozdravlja, koja čini da sve zakonitosti u čovjeku i prirodi savršeno funkcioniraju. Zlo je nesvijest, a sloboda je svijest; zlo je mrak, a dobrota svjetlo. Čim pomislimo nešto dobro, zlo se zaustavlja.
Odlučimo se za dobrotu tako da si posvijestimo da zlo razara i čini nas bolesnima, nemoćnima i nezadovoljnima. Odlučimo da više ne želimo misliti, čuti, govoriti niti činiti zlo. Tko god čini zlo, to zlo najprije razara njega, a onda i druge.
Opredijelimo se misliti, govoriti i činiti samo dobro tako da nam čitavo biće zatitra od radosti, jer dobro je ono za čim najdublje čeznemo. Ti si sloboda u sebi i Stvoritelj ti je dao slobodu odluke. Na tebi je na koju ćeš stranu krenuti. Poželi sam/a sebi dobro jer dobro je jedino tlo na kojem možeš preživjeti sve smrti. Govori si tako da to čuje svaka stanica tvog tijela: „Od sada će biti dobro.“ Ustraj u tome, imaj viziju da brod tvog života dobro plovi; čak i ako dođe oluja, ona će proći i bit će dobro. U temelju svega je bitak, a on je apsolutno i samo dobar. Svijet je nastao od tog bitka i njime vlada apsolutno dobar Stvoritelj. Dragocjen/-a si! Slušaj kako nad tobom Stvoritelj u trenutku tvog začeća govori:
„Imenom sam te zazvao, ti si Moj.“
Osluškuj kako te iz ništavila načinio i zazvao, dao ti besmrtnu dušu, udahnuo Sebe u tebe i rekao ti: „Živi.“ Slušaj Njegova obećanja: „Kada kroz vatru budeš prolazio, opaliti te neće, i kroz vodu, neće te potopiti, jer dragocjen si u Mojim očima i Ja te ljubim.“ (Iz 43) Zatim gledaj kako te i na kraju životnog puta Stvoritelj čeka i poziva: „Dođi, umorni i opterećeni.“ Sam Stvoritelj je tebe htio, nitko drugi! Izašao/-la si iz Stvoriteljeve ruke i ulaziš u Njegove ruke. Smrt je samo odlaganje fizičkih teškoća koje nosiš.
Posebno tebe Stvoritelj je sazdao, pozvao te u svijet, promatra kako se provlačiš kroz sve probleme, ali opet se vraćaš Njegovu zagrljaju. Dopusti da ta ljepota kao rijeka teče u tebe: Stvoritelj je tebe htio i tebe čeka, ništa nije tragično, sve ima smisla i bit će dobro.
Stvoritelj ti govori da si dragocjen/-a u Njegovim očima. Svijet neka govori što hoće, ali ti znaš čiji/-a si i kamo ideš. Ti ne možeš ne uspjeti u životu. Ne boj se svoje prošlosti, propusta i krivica, nego čuj poziv: „Dođite k Meni umorni i opterećeni“ i potrči svom Stvoritelju. Tako promatrajući svoj život, možeš pobijediti niz problema i bolesti. Zatvoriti izvore zla u sebi. Temelji hagioterapije jesu opredijeliti se za dobro i zatvoriti vrata zlu, odnosno opraštati. Zlo dolazi od ljudi, jer ljudi prihvaćaju zlo kojim ih zli zavodi. Đavao samo može čovjeka prevariti i zavesti.
Dakle, čovjek odlučuje, ti odlučuješ. Vrata kroz koje zlo ulazi u nas – mržnja, ogovaranje, ljutnja, bijes i ratovi, uvrede su drugih ljudi oko nas. Zlo je u ljudima koji se nikada nisu opredijelili za dobro. Takvi ljudi razaraju sve, a onda i nas, vrijeđaju nas, ponižavaju, obespravljuju, ismijavaju, prljaju i kleveću, lažno optužuju.
Ljudi su opasni i treba ih se čuvati. Čuvati se možemo tako da zatvorimo vrata zlu koje oni donose.
I najbolji i najpobožnijih ljudi znaju biti itekako zločesti jer ih je zlo zavelo. No, u ljudima postoji i dobro i u to dobro treba vjerovati. Čim prihvatimo da nas drugi ismijavaju i počnemo sebe žaliti, ljutiti se i počnemo govoriti protiv onoga tko nas je povrijedio, znači da smo prihvatili zlo i sami postali zli. Kroz tuđe uvrede, po tome što nas naša okolina i najbliži nisu znali vrednovati, nego su nam prigovarali, postajemo i sami zli jer se počnemo ljutiti, ne opraštamo, ogovaramo i mrzimo. Normalno da će nas tada sve početi boljeti.
Dokle god na zlo reagiramo zlim, mi smo na strani mraka i zla i osjećamo se sve gore i gore. U sebi nosimo svakoga kome nešto nismo oprostili. Kad oprostimo, osjećamo da postajemo slobodni.
Onome tko nas je povrijedio jednostavno u duhu recimo: „Opraštam ti i žalim te.“ Te riječi zapravo znače da ne prihvaćaš zlo koje ti drugi žele nanijeti; time pokazuješ da imaš svoje dostojanstvo i da pripadaš dobroti. Najvažnije je znati oprostiti drugima jer praštati znači opstati i sačuvati svoje zdravlje.
Pazimo, ne tolerirati nego zavoljeti, odnosno imati sućuti. Ako nekoga samo toleriramo, postajemo nečovječni.
Požalimo čovjeka, ljubimo ga, upalimo u njemu svjetlo… jer svatko čezne biti dobar. Oko 70% malignih bolesti nastaje baš zato što nismo naučili opraštati i što krivo shvaćamo praštanje. Opraštanje pak oslobađa čovjeka od fizičkih, psihičkih i duhovnih bolesti.
Oprostiti ne znači nekome reći da je u redu, nego znači sebe sačuvati da ostanemo slobodni i u dobroti, da ne upadnemo u zlo. Opraštati znači zatvoriti vrata zlu koje od drugih želi doći u nas. Drugi način na koji zatvaramo vrata zlu jest da od drugih u duhu tražimo oproštenje. U sebi naime nosimo teret jer smo druge povrijedili, a čim nekoga povrijedimo nestaje iskrenih odnosa. Možemo svašta pokušati, ali ne ide bez traženja oproštenja i žaljenja zbog zla koje smo učinili – zbog ogovaranja, prigovaranja, loših misli, ružnih riječi. Kad tako shvatimo sebe i druge, kad opraštamo i tražimo oproštenje, tad pobjeđujemo.
Diviti se
Znati se diviti Napokon, dok smo negdje na odmoru, počnimo s ljubavlju promatrati prirodu kao Stvoriteljevo djelo – svaku travku, cvijet, kamenčić; poljubimo more. Doživimo kako čitava priroda čezne da budemo samo dobra. Doživimo prirodu i u njoj ćemo duboko doživjeti Stvoritelja. Pitajmo se: „Odakle toliko zraka da ga svi možemo disati, tko ga stvara?“ To je čudo.
Kad se budemo znali čuditi, postat ćemo normalni i inteligentni; kad se budemo znali diviti, postat ćemo vrhunski ljudi.
Neka nam se ovog ljeta otvore oči duha i tijela da postanemo zaista sretni. I budimo svjesni: nešto samo pročitati, znači arhivirati i zaboraviti, ali ako o pročitanom razmišljamo i na odmoru uživamo u prirodi,neprestano ćemo doživljavati ljubav Stvoritelja.
Uzalud je znanje ako o njemu ne razmišljamo i ne uvodimo ga u iskustvo života.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
