Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Iz knjige Budi odvažan i hrabar

ZLU REĆI ,,NE”

Jednom zgodom Berthold Brecht je rekao: “Puno se dobilo ako samo jedan ustane i kaže ,,Ne!””.

Živimo u svijetu totalne komunikativnosti. Kugla zemaljska je postala kao malo selo. Ne samo da vijesti kruže oko kugle zemaljske u svakoj sekundi i ne samo da je svakom, i onom najsiromašnijem, dostupna ta vijest kao i mentalitet čitavoga svijeta, nego je moguće i zrakoplovima brzo stići na sva odredišta zemlje. Tako pomalo svi postajemo sudionici istog mentaliteta, istih ideja i ideologija, svi se pomalo udubljujemo u nova shvaćanja i nove mentalitete, koji se gotovo nevidljivo stvaraju oko nas. Nastaje nova stvarnost i nova slika stvarnosti u nama i oko nas.

Zaboravljamo ono što smo naučili još u majčinoj utrobi, zaboravljamo ono čemu nas je naučila šuma, zemlja i selo, zaboravljamo ono čemu su nas naučile tradicionalne religije i odgoji. Televizija i drugi masmediji postaju nova stvarnost koji posreduju nove slike, nova pravila igre, nove etike, novo međusobno shvaćanje i novu ideologiju. Ljudi se vladaju prema onome što su vidjeli na televiziji i u drugim masmedijima, oni to prepričavaju, to u njima postaje uzorna stvarnost prema kojoj cijene sve drugo. Kao da ispod nas prolazi dosadašnji svijet, a nastaje neki nama nepoznati novi, tehnički, umjetni i nametnut.

Terorizam masmedija je sve veći, nasrtljivost novinara je neizbježnost, a sve je više žrtava koje su izgorjele u medijima, koje su oklevetane i razgolićene u javnom životu. Demokracija bez određenih humanih i moralnih granica može napadati i blatiti svakog čovjeka, nitko više nije imun od razbojstva u medijskom posredovanju. Ono što se prije događalo u malim skupinama, selima i ulicama sada je postalo javno, masmedijsko, glo- balno. “Zahvati me neki sadistički osjećaj – reče mi nedavno jedan kolega – kada vidim tu nasrtljivost novinara.” Ništa više nije sveto, ništa nije časno i pošteno, nema više velikih i zdravih ljudi, nema područja koja nisu razobličena, razgolićena, ranjena, ismijana i ponižena.

Na temelju toga raste strah u ljudima. Umjesto demokracije doživljavamo terorizam koji raste oružjem vojske, ali i oružjem masmedija. Sve je nesigurnije biti čovjek i sve je opasnije biti javni djelatnik. Više se ne zna u kojem automobilu može biti podmetnuta bomba, u kojoj trgovini i javnoj ustanovi to može biti, kao ni to, u kojim novinama ili drugim masmedijima će te raniti neki novinar.

I ne samo to. Masmediji su postali dostupni svakom čovjeku. Ne samo poštena javnost i pošteni novinari i javni radnici, nego i razbojnička skupina može u ruke dobiti neko medijsko sredstvo i napadati sve u društvu. Demokracija tako postaje grob ili ubojica same sebe. Umjesto da ljudima daje slobodu, ona ih još više u tome zaustavlja, ona ranjava, zatvara i tjera u bijeg. Mala skupina ljudi koja se okupila oko javnih glasila postaje gospodarima svijeta. Poznato je već da su policije svijeta sporije u tehničkom i oružanom napretku od razbojnika, terorista i fundamentalista. Puno se brže otkrije kako otvoriti ili razbiti neki sef ili automobil, negoli kako napraviti sigurnosnu bravu. Ništa više nije sigurno i ništa se ne može zaštiti. Humano i čestito medijsko društvo toga jedva postaje svjesno. Uz njihov pošteni rad raste opasna maligna izraslina na društvima svijeta.

Ako ništa drugo svaki čovjek može se domoći interneta i tamo poslati najopasnije vijesti, napade, strahove, ideologije ili devijacije. Pojedinci i skupine mogu imati vlastitu televiziju ili neko drugo medijsko sredstvo i tako ugrožavati i trovati društvo. Kao što je jedva moguće zabraniti krijumčarenje droge, nemoguće zabraniti alkohol i slijedom toga alkoholizam, tako je jednako nemoguće zabraniti sadizam i terorizam medija. Ubrojimo li tome još i nemoć mnoštva ljudi da se opru takvom trendu, da odbiju visoke sume novca, koje im se nude kao mito da bi radili na takvim djelima, onda vidimo koliko je malo ljudi na kojima stoji ljudski rod i budućnost svijeta. Sve je veća bojazan da bi upravo razbojnici, teroristi i fundamentalisti mogli uzeti u ruke oružje i zaprijetiti čitavom čovječanstvu da im se ono pokorava ili će nestati. Jer, danas je tako postalo jednostavno ubijati mase nevinih ljudi.

Nije to samo pojava, odnosno situacija u Africi i Aziji, nego je time već zatrovana i Europa. U takvom trendu postaje aktualno pitanje Brechta, ima li netko tko će moći izreći svoj “ne”. ima li poštenjaka koji će svakom podmićivanju reći “ne”, koji će zlim novinarima reći svoj čvrsti “ne”, koji će ponudama nekih visokih mjesta u društvu radi nečasnoga dobitka reći svoj “ne”. koji će vlastitom grijehu reći “ne”, koji će u suvremenim opasnostima poput kloniranja znati reći svoj jaki “ne”?

Možda dolazimo ususret vre- menima novih mučenika, koji će upravo stajati za sve druge govoreći svoj veliki “ne”. Jer sva velika zla čovječanstva mogu se ukloniti samo darivanjem života ljudi koji su hrabri i koji znaju zlu reći svoj čvrsti “ne”. Jer se zlo, razbojništvo i zli boje toga ljudskog “ne”. Zlo je uvijek slabo, ono pokušava izdaleka ubijati, bombardirati i napadati, ali čim se pošteni odupru ono postaje slabo i ono pada. Jer ničega se mrak tako ne boji kao svjetla i obične male upaljene žigice. Ako si pošten, ako si spreman ostati čiste savjesti i čvrst na humanim nogama, onda zlo u tvoje područje ne može ući. Jer i najmanje svjetlo zaštićuje kilo metarsko područje, doklegod se ono vidi, od zla, mraka, razbojstva i smrti.

Možda treba reći da su upravo ovo vremena u kojima je najljepše živjeti. Sad se možda zgušnjava borba između dobra i zla i sad se traže oni čovjekoljubivi koji će uz Isusa iz Nazareta sigurno stvoriti bolju budućnost za čovječanstvo. 

Meditacija za tebe – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.