Tomislav Ivančić, „Minuta za tebe“, 28. kolovoza 2020. godine

U jednoj rečenici sv. Augustin kaže: „Ja sam postao sam sebi pitanje.“ Čudesno kako je Augustin do današnjega dana ostao moderan i zanimljiv, daleko više nego sv. Toma i svi drugi koji su se samo zaustavili na Aristotelovoj filozofiji i iz nje pokušali izgrađivati kršćanski nauk.

Augustin je, zapravo, živio na svom obraćenju, što sv. Toma nije imao. Augustin je živio na tome da je bio u raznim herezama i onda je vidio da su krive i tad je znao što je ispravno. Augustin je, konačno, odlučio da će živjeti svoj asketski život i osnovao je jedan augustinski red, metodu života i zato je velik, čudesan do danas. Zanimljivo je da je on sam osjetio da je sam sebi postao pitanje, a bio je genijalan, vrhunski govornik, vrhunski stručnjak, intelektualac. Onda je došao u Milano. Tu ga je sve slomilo.

Slušao je Ambrozija kako govori i shvatio: „Pa, ja sam u krivu!“ Tad je osjetio da je on sam sebi pitanje. A onda kad je, iza toga, slušao svoju majku kako plače već sedamnaest godina zato što je on postao nemoralan, imao izvanbračno dijete, to što je bio u sekti, što nikako nije mogao prihvatiti kršćansku vjeru. Osjetio je svu ljepotu svoje majke i njezine ljubavi, onda svoju braću i druge. Tad je osjetio da mora sam sebi postaviti pitanje.

Jednog je dana čuo upravo to, što je sv. Pavao govorio: „Provodite svoje dane, ne u gozbama, pijankama, ne u razuzdanosti i grijehu, nego neka vam Gospodin Isus Krist bude svet u srcima.”

Augustin je, dakle, sebi postavio pitanje samoga sebe. I tada je mogao čuti druge glasove: glas svoje majke, glas sv. Ambrozija, glas sv. Pavla, ali prije svega, glas Isusa Krista! I do današnjega dana zrače njegove misli. Ne samo da ih kršćani, i mi, teolozi, poštujemo, nego ga poštuju također ateisti, filozofi svih vremena. I našeg ateističkog, kršćanskog i nekršćanskog mentaliteta.

Poštovani, da li uviđaš da možeš postati genijalan i velik čovjek?

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakKoji je to autoritet u meni?
Sljedeći članakZa dobar dan – iz pera hagioasistentice
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)