Tijekom formacije dodirnula me Ljerkina uputa: “Pogledaj čega žeđa tvoja duša“. Kod mene je to bila molitva iscjeljenja. Godinama sam je prakticirala bez efekta. Pitala sam se kakvu razliku to čini, je li Isus bio uz mene, kad ništa nije promijenio u mojoj situaciji? Ja sam uvijek imala knjiga, to mi se bolje činilo.
Otvorile su mi se oči što se tiče mojih grešaka, kojih prije nisam bila svjesna i sve više i više sam vidjela koliko još moram oprostiti.
Bogu sam na primjer u svojoj nutrini predbacivala da je dopustio bolesti i nesreće u našoj obitelji. Osjećam kako kroz oprost ulazim u unutarnju slobodu. Rečenica koja je za mene bila posebno djelotvorna je: “Isuse položi Ti svoju ruku na mene, ja Ti dopuštam, popravi Ti nanesene štete u meni i drugima. Nadopuni nedostatak koji je nastao prilikom uvreda! Hvala!”
Monika Becker
Već više godina moja biskupija i župa prate „Njemački posebni put“ (poznat izraz u njemačkoj javnosti za sve sto se u Crkvi događa među ostalim oko sinodalnog puta i sl.). Već kod pokreta/kampanje „Mi smo Crkva“ (referendum među pripadnicima crkve) traženi su svećeništvo za žene, brak za svećenike, međureligijska pričest i kasnije još blagoslov istospolnih zajednica. Moji česti prigovori u župi nisu pridonijeli nikakvoj pozitivnoj rezonanciji, tako da sam ja postala tužna i frustrirana.
Na temelju središnje teze našeg utemeljitelja, da je svaki čovjek jedinstven, dragocjen i bezuvjetno željen i voljen od Stvoritelja, odlučila sam upoznati i zavoljeti samu sebe.
Tako sam pronašla i put natrag do svoje župe te mogu opet u dijelovima biti aktivna u njoj. Još uvijek prepoznajem ono pogrešno, no razlika je što se sada mogu okrenuti svakom pojedincu i prepoznati u njemu ono dobro i jedinstveno. Na sebi samoj imam iskustvo ozdravljenja i mogućnosti da se promijenim. Taj proces još nije završen.
Rosemarie Köchling
U formaciji me dodirnula ona slika o Izvoru i rijeci, kojoj prijeti da će zasušiti, ako ostane bez povezanosti s Izvorom. Nema je bez izvora.
Kad nisam u povezanosti sa svojim Izvorom tada se ne mogu razvijati; tada mi sve znanje ništa ne koristi. Moj izvor je Otac, od Njega dolazi snaga, koju Isus ispunjava i kroz koju smo obnovljeni i opet živi.
On prima Duha Svetoga i prosljeđuje Ga nama. On je trs, a mi smo loza. Ja pripadam njemu, on me uvijek nanovo stvara. On je izvor iz kojeg uvijek nanovo primam, bez napora. Kao što Isus sve prima od Oca tako i ja sve primam od Njega.
Maria Elisabeth Glock
Ja sam članica njemačke Zajednice Molitva I Riječ (GGW) od 1994., bila sam na svim internacionalnim studijskim tjednima prof. Ivančićem, posjedujem od 2009. dozvolu za eksperimentalnu hagioterapiju. Dugo godina sam radila u vodstvu Zajednice. Trudila sam se da sudjelujem u ovoj formaciji jer sam htjela dati svoj doprinos novom početku Zajednice prema Pravilu kojeg nam je ostavio naš Utemeljitelj. Osjećam da je hitno potrebno, a imam i veliku čežnju prebroditi ono što je u našoj Zajednici zapelo, kako bi krenuli naprijed.
Zanimalo me što će biti sadržaj ove formacije i pozdravljam to da praktično obrađujemo korak po korak i s velikom opreznošću i intenzitetom Pravilo za duhovni život. Kroz to osjećam kako se učvršćujem u karizmi. Prepoznajem svoje slabosti kroz koje sam doprinijela problematičnom razvoju Zajednice u Njemačkoj i primam pomoć kako ih premostiti. Dobivam nova iskustva koja me ohrabruju, kako je moguće Zajednicu nanovo sagraditi s tim da počnem od sobe.
U formaciji 13. svibnja Ivica nas je podsjetio na riječi našeg Utemeljitelja: ”Duh Sveti ne dolazi onda kada ga ti moliš. On dolazi onda kada ga ti očekuješ.” Ne molitva samo u formalnom smislu, zaziv Duha Svetoga! Nego je potrebno “očekivati”. Što to podrazumijeva?
Htjeti da se u ovoj konkretnoj situaciji ostvari volja Božja, krenuti i započeti, pridonijeti promjeni! Moje iskustvo je da kad sam zbunjena i malodušna, najradije bih pobjegla. Ali ako se odlučim za Dobro, dolazi snaga i spoznaja što treba učiniti. Znam da to nije moja snaga niti moja osobna ideja, no to što mogu pristati me čini radosnom i pouzdanom.
Ja sam kao jedna posuda ili alat. To je potrebno, ne samo za našu Zajednicu. Obnova Crkve je neophodna za čovječanstvo koje je na putu da prokocka svoju budućnost kroz materijalizam i neoliberalizam. Tko će tim ljudima pokazati da nije konzumiranje to koje ih čini sretnima nego da je to odricanje – ne egoizam nego ljubav i uzajamno poštovanje i pomoć. Jedna je Crkva koja se povlači od drugih, koja svoju sigurnost traži u bojažljivom lijepljenju za tradicionalne strukture, čija “molitva” služi tomu da je Bog sačuva u ovom upitnom “raju”, jedna takva Crkva ne služi ničemu! Prof. Ivančić daje konkretne upute kako svećenici mogu tako opremiti laike u svojim župama, da mogu u društvu djelovati kao sol i kvasac. On je sam tako započeo, kako se vidi na nama, njegovoj Zajednici Molitva i Riječ. Tu odgovornost želim i ja osobno prihvatiti.
Hvala Matičnoj zajednici i svoj braći i sestrama koji ovim putem idu s nama!
Vechta, 21. Svibnja 2021.
Elisabeth Rolf
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
