Piše: Sonja Rajić-Bistrović

Odazivam se – evo me, spora poput kornjače, kako su me učenici prozvali u jednoj osnovnoj školi. No, Ti si me oslobodio srama zbog te moje osobine sporosti i neučinkovitosti. Uglavnom ‘vozim’ u prvoj, drugoj brzini života, te (pre)sporo mislim, (pre)sporo reagiram, (pre)spora sam u izboru riječi i govoru, u odlukama i svemu.

Ti si mi pokazao da voliš i kornjače. Dogodilo se to u pauzi našeg susreta kad nas je voditelj uputio da prošećemo prirodom. Radosno smo izašli upijati raskoš obližnjeg zagrebačkog botaničkog vrta. Tada si mi neočekivano iskazao svoju ljubav i poslao divnu poruku: ‘Ne boj se kćeri Sionska’ (koprivnička, zagrebačka), ne boj se što si spora. Pokazao si mi divno stvorenje u malom zelenom jezercu kako pliva među lopočima, graciozno mašući perajama kao da su ruke, kako uživa ‘punim plućima’ svu ljepotu stvorenoga svijeta, koju gleda iz svog sigurnog oklopa. On je koristan jer je čini manje ranjivom, a s druge strane, usporava je i otežava kretanje.

Tada sam zavoljela tu barsku životinju koja tako slikovito ocrtava moj temperament i narav. Prvi put sam s nježnošću prihvatila sebe onakvu kakvu me Bog stvorio, sa svim svojim ograničenjima, bez da sam stalno nezadovoljna sobom jer bi htjela biti kao netko drugi – okretna poput vjeverice ili brza poput zeca. Kad bi bar bila poput njega, često sam sanjarila! 

Tada sam prvi put  spoznala da svoju narav i osobnost treba prihvatiti i zavoljeti se takva kakva jesi. Stvoritelj je taj koji voli i stvara raznolikost. Netko je rekao: ‘Pogledajte samo koliko je različitih insekata stvorio!’ Gotovo svih boja i oblika, a koliko tek riba, ptica i gmazova? Koliko šarenog cvijeća i zelenog bilja? Zar mala ljubičica ili đurđica ne miriše jednako dobro ili ljepše od ruže ili ljiljana? A ipak, Stvoritelj je u svojoj zamisli i kreativnosti želio i velike i male, glasne i tihe, što ne znači da one neugledne manje voli. Možda se k njima još niže i bliže prigiba i s više pažnje ih stvara? Ponekad su mali detalji ključni na velikim platnima čuvenih slikara. 

Upravo On, Tvorac tolike ljepote uživa u raznolikosti svih nas jer smo mu svi važni i potrebni u bogatstvu njegova izričaja. Na milijune različitih, uvijek novih načina, On vjekovima, ne umarajući se govori svijetu o svojoj vječnoj ljubavi i smislu postojanja svih: malih i velikih, uglednih i neuglednih, brzih i sporih. Svi smo mi uronjeni u istu stvarnost postojanja s toliko različitih Njegovih lica. Istovremeno smo samo loze koje sokove života crpe iz povezanosti s glavnim trsom – jedinim izvorom Života Vječnoga koji ne presušuje nikada, niti nakon naše tjelesne smrti. 

Iz te perspektive sve mi dobiva novo značenje duboko ukorijenjeno u nedokučivo otajstveno Postojanje koje daje pravi smisao svakodnevnom životu. Zahvalnom radošću ispunja me rečenica: ‘Nitko nije kao ti!’, koju  bi svatko od nas trebao nositi u mislima i u srcu. 

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.