Piše: Lana Poljak Branisavljević
KRIK PRIRODE
Otvaram jutros portal sa najnovijim vijestima iz svijeta… Blatne bujične poplave u Austriji i Njemačkoj, veliki požari u Grčkoj, Turskoj i Španjolskoj, razorni potres na Haitiju… Zastajem na tren i pitam se: “Oče moj, Stvoritelju moj, što se to događa? Što nam to priroda viče? Ti si početak i svršetak svega, Ti si u svemu stvorenome, Ti si u svakom djeliću svemira, u svakome atomu i svakog stanici. Ti si ovu zemlju darovao čovjeku da njome gospodari, da je razvija i oplođuje. Sve što si stvorio dobro je. Kako je onda moguće da vjetrovi, bujice, požari, potresi, tsunamiji “nemilosrdno nasrću” na ljudski život? Što je uzrok?”
I sjetim se tada proročkih riječi našeg profesora Tomislava Ivančića koji je znao reći: “Čovjek je izvorište dobra ili zla u svijetu. Ako se opredijeli za dobro, moralno, čestito, tada cijelo društvo, tehnologija, znanost, umjetnost idu naprijed, razvijaju se. Tada priroda uživa i raduje se! Čovjek dolazi do novih spoznaja i nema granica njegovom razvoju. On je sposoban otkrivati nove i nove zakonitosti i ljepote koje je sam Stvoritelj utkao u ovaj svijet i nad njima se zadiviti. Tada znanstvenik ne gleda samo razumom parcijalno, već intelektom cjelovito spoznaje stvarnost koja u njemu budi strahopoštovanje i poniznost pred Stvoriteljem. Suprotno od toga, kada se čovjek odluči za zlo, nemoral, laž, kada postane korumpiran i usmjeren samo na zadovoljavanje svojih nagona i ugoda, kada razara brak i obitelj, on stvara društvo smrti, propadanja, bijede i zaostajanja. U svijetu kome je čovjek mjerilo svih stvari i sam sebi dostatan, počiva na temeljima od pijeska i samo je pitanje kada će se urušiti.
Dakle, bitan je čovjek i ono za što se on odlučuje. To je presudno!”
Zato, promatrajući prirodu i sve znakove vremena u kojem živimo, mogli bismo reći da ona viče upravo to: “Čovječe, vrati se Dobroti! Učini obrat, nemoj više biti zao! Nemoj pristajati na zlo i laž! Odluči se za istinu, ljubav i ljepotu! Čovječe, ti si bitan! Zavoli i prihvati sebe, tada ćeš moći ljubiti i ljude oko sebe i prirodu koja te treba.“
Dragi prijatelju, neka nam ova izazovna vremena u kojima živimo budu prilika za promišljanje gdje se to svatko od nas može ponaosob mijenjati i gdje to više i bolje možemo drugima donositi Stvoriteljevu blizinu!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
