Piše: Lana Poljak Branisavljević
PRONAĆI SEBE
Dugi niz godina utemeljitelj Zajednice Molitva i riječ, naš profesor Tomislav Ivančić snimao je i objavljivao kratke poticaje i promišljanja za svoje slušatelje pod nazivom “Pet minuta za tebe“. Jesi li koji put poslušao neku od tih snimki? Pamtiš li što si od toga primijenio u svojoj svakodnevici, u obitelji, na radnom mjestu?
Ponekad mi se čini da je tako teško “izboriti se” za vrijeme da se sastanemo sami sa sobom, pa čak i tih “pet minuta”… Toliko toga ti odvlači pažnju, u misli ti dolaze sjećanja koja te rastresaju, nameću ti se dobre stvari i poslovi koje neodgodivo moraš učiniti, ljudi baš tada od tebe nešto trebaju, zar ne? A kako da čovjek bude za druge, da ih ljubi i razumije, kako da stvara, da radi, da se razvija ako bježi od susreta sa samim sobom, ako nije upoznao sebe, ako ne zna tko je i čiji je. Pjesnik Milivoj Slaviček prekrasno je tu čovjekovu stvarnost opisao u stihovima svoje pjesme.
Ljudi imaju
Vidim, zastavši u hodu
Ljudi imaju svoje šlagere koji pjevaju o protekloj mladosti
Ljudi imaju obiteljske i prijateljske proslave i sastanke.
Ljudi imaju svoje ljubavi i pjesme
u kojima plaču i tješe se i zaboravljaju,
ljudi imaju poneku ženu ili prijatelja ili nikoga.
Ili nikoga.
Ljudi imaju svoju zemlju. (Svi je negdje imaju).
Ljudi imaju svoga brijača i svoje mjesto u gostionici.
Ljudi imaju svoje subote i sportske priredbe,
svoje male i skromne zabave koje sebi pružaju.
Što to ljudi imaju?
Tiho idem dalje
Samo sebe ljudi nemaju.
Zaista, koliko toga mi imamo. I previše, zar ne? No, temeljno je pitanje: Nisam li sebe u svemu tome izgubio?
Pronaći sebe znači pronaći smisao svoga postojanja i svoga življenja.
Mi smo u svojim lutanjima poput istraživača koji traži izvor rijeke i ne prestaje koračati dok ga ne nađe, a kada do njega dođe onda onako puna srca zagrabi s izvora svježe ledene vode koja ga cijelog oživi. Čovjek koji zna da je Stvoriteljevo dijete i da ga Njegova bezuvjetna ljubav uvijek prati, zna da i kada zaluta tom se Izvoru opet može vratiti. Život na zemlji pun je briga, tjeskoba i strahova i naše ograničene snage u tome brzo se potroše. Zato je mudar čovjek onaj koji uvijek iznova i iznova trči Stvoritelju po savjet, po zaštitu, po utjehu, po snagu.
Najveća opasnost današnjeg čovjeka jest biti samodostatan, ostati površan i oslanjati se samo na ljudsko znanje i materijalna dobra, uljuljati se u svakodnevne rutine i zadovoljiti se time, prestati promišljati i istraživati i osloniti se na “gotove istine” koje nam drugi nude.
Zato, dragi prijatelju, imaj hrabrosti u ovom vremenu koje ti je darovano, pitati se: Tko sam to ja? Kakav sam ja čovjek? Gdje je moj izvor? Gdje ja to sebe mogu pronaći?
Usprkos svim zaprekama koje će ti dolaziti, pronađi barem tih “pet minuta” za sebe, za tišinu, za sabranost, za razgovor sa Stvoriteljem. Tada će sve ponovno biti baš na pravom mjestu.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
