Piše: Lana Poljak Branisavljević
TVOJ I MOJ PLAN
Svi smo mi, manje ili više, osobe koje imaju neke svoje planove. Volimo planirati što ćemo u danu raditi, kako bi stvari i situacije u našem životu trebale izgledati i kada bi bilo dobro da nešto bude. Tako sam i ja nebrojeno puta u svom životu “crtala” taj “svoj put i plan”.
Željela sam upisati samo jedan jedini fakultet za koji sam se dugo pripremala, no, na samom prijemnom ispitu, zbog straha i nesigurnosti, doživjela sam pravi fijasko. Kakvo razočarenje! “Moj svijet” se tada srušio, nad glavom mi je visilo pitanje: “A kuda da sada krenem?” Kada sam na drugom prijemnom roku uspjela bez većih problema upisati drugi fakultet otkrila sam da je upravo baš tako bilo dobro za mene, da je baš tako ispalo puno bolje od onoga što sam ja planirala i tvrdoglavo željela.
Kada čovjek ima hrabrosti prihvatiti da ne mora “biti po njegovom” i imati povjerenja da Onaj koji nas je iz ljubavi stvorio zna puno bolje od nas samih što je to za nas u ovom trenutku najbolje, postajemo svjedoci velikih promjena u životu. Nebrojeno sam puta doživjela kako treba naučiti prihvatiti i one situacije života koje ponekad idu “suprotno” od naših želja i imati strpljenja osluškivati i očekivati što će to dobro za mene iz toga proizaći.
Moje iskustvo me uvjerilo da je upravo tako, bez iznimke, za mene bilo ne samo dobro, već najbolje moguće! I ne samo to, na taj način u nama raste povjerenje i budi se jedna divna zahvalnost…
Netko za mene brine cijeli moj život i poput tople majčinske ruke me usmjerava i vodi. Ne moram tjeskobno brinuti!
Kako je oslobađajuće to spoznati i biti zahvalan za sve ono što si primio i primaš – život, sebe kao osobu, svoje roditelje, braću i sestre, muža ili ženu, svoju djecu, svoje zanimanje, talente i sposobnosti…Naše spoznaje i vidici su ograničeni. Mi ne znamo što nam nosi sutrašnji dan, a kamoli što će biti za godinu dvije. Zato za naš život trebamo Stvoritelja koji je neograničen, koji je u svemu i svugdje, On sve o nama zna. On je taj “vodič” našega života i cijeloga svijeta. On ima odgovore na sva ljudska pitanja i traženja.
On je Dobrota sama i upravo tu Dobrotu treba neprestano osluškivati – “Što Ti kažeš, što je to dobro za mene? Kuda me zoveš?”. Zastanimo iznova ovih dana propitkujući možda i svoju tvrdoglavost i davno “zacrtanu putanju” i dopustimo da nam On progovora što je to dobro za nas i naš život!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
