Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZATVARATI IZVORE ZLA
Čovjek je putnik na ovoj zemlji. On njome samo prolazi, ne ostaje ovdje zauvijek… Nažalost, koračajući stazama života od trenutka začeća pa do danas, mnogo puta doživljavamo nepravde, razočaranja, samoće, napade, neiskrenosti, bolesti, uvrede, rane i zloće. To je čovjekova stvarnost na zemlji. O tome nam svjedoče toliki brojni ljudi u patnji koji dolaze u naše centre za hagioterapiju. Ako samo promotrimo ljude u svojoj blizini vidjeti ćemo da nema čovjeka koji na neki način nije “okrznut” zlom. U konačnici i naša iskustva nam to jasno govore.
Što čovjek čini kada mu se dogode takve stvari?
Najčešće se sami, svojim snagama, “goloruki” idemo “boriti” protiv nepravde, osobe koja nas je povrijedila, izrekla neistinu o nama i sl. Opravdavamo se, utvrđujemo tko je u pravu, a tko u krivu, spremni smo tako lako drugoga napasti, borimo se za svoja prava i slobode…
Nismo li takvi pomalo naivni, dragi prijatelji? Zar možemo mrakom rastjerati mrak? Zar možemo ljutnjom, osvetom i inatom promijeniti situaciju na bolje? Recite mi, je li vam to ikada uspjelo? Nije li to upravo cilj zla? Uništiti sve ono dobro, prije svega čovjeka kao Stvoriteljeva miljenika, zatim odnose među ljudima, u braku, u obitelji, među prijateljima, unijeti razdor, neprijateljstvo, samosažaljenje, besmisao…
Može li čovjek onda usprkos svemu tome uopće biti dobro i biti zdrav, ljubiti i biti ljubljen?
Naravno da može! Postoji Apsloutna Dobrota koja je jača od svakoga zla. Dobro uvijek ima zadnju riječ. Zlo je samo nametnik na Dobru. Kada god odlučiš misliti, govoriti i činiti dobro, moralno, pošteno, istinito, ti si neuništiv! Tebi zlo ne može ništa, jer si u blizini samog Stvoritelja. Njegova ruka Te čuva i štiti!
Što nam je činiti?
Ignorirati zlo, praviti se da ga nema? Ne, već raskrinkati njegove zamke u svom životu. Ne dati se “navući” na laž, primamljiv sjaj trenutnog uspjeha i užitka, lake zarade, nemorala i grijeha koji nas ostavljaju puste, razočarane i usamljene. Potrebno nam je zatvarati izvore zla u našoj svakodnevici, baš poput iskusnog ribara koji krpa svoju mrežu da mu ulov ne pobjegne ili čovjeka koji zatvara rupe u zidu svoje kuće nakon poplave kako bi i dalje bila čvrsta.
Želim ti da budeš odvažan i hrabar u raskrinkavanju svega onoga što te čini neslobodnim, naivnim, tjeskobnim, grubim, ljutim, nevjernim, lijenim… Kreni u novi dan sa svojim Stvoriteljem i On će ti pokazati kako iz toga izlaziti van…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
