TI BUDI PROMJENA
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Mi ljudi skloni smo često raspravljati o tome kako stvari oko nas ne valjaju, kako nisu dobre, kako je prije bilo bolje. Skloni smo u drugima gledati ono što rade pogrešno i to isticati ili pak druge prozivati da nisu učinili nešto što su trebali. Često u svojoj okolini uočavam kako lako upadamo u zamku ogovaranja i prenošenja negativnosti. Upravo takve misli, riječi, a pogotovo djela truju naše srce i čitav naš organizam, naš duh ali istovremeno i tijelo i psihu.
Promisli, a kako ti reagiraš na negativnu vijest? Dopuštaš li da ona okupira i preuzme tvoje misli? Znaš li “otjerati” takvu misao, znaš li zašutjeti umjesto da kažeš nešto loše o drugome? Pogledaj iskreno u svoje srce, što to u njemu “stanuje”?
Baš svatko od nas, svakoga dana, potreban je promjene i to promjene na dobro!
Baš tamo gdje je zlo i negativnost, potrebno je donijeti dobro. Tko će to dobro donijeti, ako ne ti i ja, dragi prijatelju? Tko će biti ta promjena u tvom braku, u tvojoj obitelji, na tvom radnom mjestu? Samo tamo gdje sam se ja spreman mijenjati, mijenjati će se i moja okolina. Zato pogledaj mijenjaju li se ljudi oko tebe? Po tome ćeš upravo prepoznavati plodove i svoje promjene.
Baš je svatko od nas pozvan donositi radosnu vijest u ovaj svijet, donositi nadu tamo gdje je beznađe, donositi vjeru u trenucima obeshrabrenosti…
Kaže jedna kratka pričica ovako: Jedan vladar svečano se zakleo: “Pokoriti ću i ukloniti sve svoje neprijatelje!” Nekoliko dana kasnije njegovi podanici se iznenadiše kada ga vidješe kako vrtom šeta s najžešćim neprijateljima, smije se s njima i šali. “Pa…” – reče mu jedan iz kraljevske svite – “zar se nisi zakleo da ćeš iz kraljevstva ukloniti sve svoje neprijatelje?”. ” Uklonio sam ih, doista.” – odgovori vladar. – “Tako što sam ih učinio svojim prijateljima!”.
To je logika duha:znati razumijeti čovjeka patnika i imati sućuti za njega. Pokazati drugome da je ljubljen i dragocjen, da ga ne osuđuješ. Upravo u srcu čovjeka događa se promjena, u njegovoj odluci da počne činiti drugačije, da počne tražiti ono dobro u drugome, pa makar i najmanju sitnicu, da povjeruje da je moguće okrenuti na dobro i na bolje, ispraviti nepravdu, ukloniti laž i klevetu, da bolest ipak nema zadnju riječ.
Neka nam u našim nastojanjima da mijenjamo svoje poglede, razmišljanja, svoj govor i postupke uvijek bude blizu sam Stvoritelj koji jedini poznaje baš svakoga od nas i neka nam da snage da ustrajemo na putu promjene!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
