Piše: Sanja Popadić

Obrise moje duše prenosim na papir. Ta slika mi pokazuje sliku moje duše. Cvijeće i leptiri lete, ugodni mirisi posvuda, sunce koje grije. Prekrasan je dan u duši mojoj. Ona se raduje novome jutru i traži crtež duše moje. Zove me da skiciram njezin portret. Sugerira mi: „Ne moraju ruke biti spretne, već dopusti da te Dobrota vodi.“ Duša okupana dobrotom čisti se i donosi ploda. Ona se želi izraziti i biva umjetnička, nošena Duhom Svetim stvara vrhunska, umjetnička djela. Ona umivena u Apsolutnoj Ljepoti stvara ljepotu. Svaki detalj te ljepote je zadivljujući.

Što je ona više uronjena u dobrotu, to ona može više stvarati. Ona se nikada ne umara, već se odmara stvarajući, odražavajući Apsolutnu Ljepotu. Pokret ruke lijevo, desno, gore, dolje i crtež je gotov.

Nisu bitne spretne ruke, već čisto srce, čiste misli. Nacrtaj prekrasan cvijet i dopusti duši svojoj da se okupana dobrom i ljepotom izrazi. Da postaneš slobodan i vođen dobrim, pozitivnim mislima.

Duša pati kada je ne zalijevamo dobrotom i ljepotom. Ona želi biti umjetnička, želi stvarati i biti sretna, ona čezne za tim. Dopusti svojoj duši da se hrani svakoga trenutka Apsolutnom Dobrotom poput cvijeta na livadi koji čezne za suncem i vodom. Pogledaj samo prekrasno cvijeće kojim smo okruženi i koje je vrhunska kreacija i nikada se ne možeš dovoljno zadiviti nad njezinim ljepotama. To cvijeće je odraz Apsolutne Ljepote koja ga je stvorila, a ti stvaraš iz susreta s Njim, Stvoriteljem. Kada se zagledam u cvijet, poželim ga nacrtati, toliko sam privučena njegovom ljepotom i bojama da poželim neprestano oslikavati tu ljepotu.

Kako je čudesno kada čovjek vidi samo ljepotu u svemu što ga okružuje.

Kada se samo sjetim kako sam do prije nekoliko godina jedva išta primjećivala, a sada primjećujem samo ljepotu u svemu što me okružuje.

Zagledana sam u Dobrotu i kupam se u njezinim izvorima koji me pročišćuju i otvaraju mi nove vidike i oči samo za dobro. Sve se iz dana u dan budi u meni, počinjem sve primjećivati jer duša mi je progledala. Sada gledam očima duše i vidim bolje nego ikada u životu. Iako se moja dioptrija na naočalama povećava iz dana u dan, zato naočale na duši mojoj imaju sve manju dioptriju, duša se samo smiješka, a i ja s njom poput malenog djeteta.

Poželim skočiti visoko u zrak i vikati da sam radosna i sretna jer danas je novi dan, dan kao stvoren za pobjedu, za nova nadahnuća.

Zastani malo i dopusti da tvoja duša napravi crtež, da se izrazi. Pogledaj dobro što ona crta kako bi znao tko si. Po crtežu svoje duše sve ćeš znati.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.