Piše: Zrinka Marinović Šarić

Zrinka Marinović Šarić je hagioasistentica i evangelizatorica. Rođena 1962. u Poličniku kraj Zadra sada živi u Samoboru, udata, majka šest kćeri. Prvi preokret u životu učinio je seminar profesora Ivančića 1983. u Zagrebu. S hagioterapijom se susreće 2000. godine. Intenzivno školovanje u hagioterapiji kreće s prvim međunarodnim studijem hagioterapije održanim 2009. godine u Zagrebu.

Centar za hagioterapiju u Samoboru osniva 2012. Drži individualne hagioterapije, tribine, redovite hagioterapijske susrete srijedom u Samoboru i seminare za evangelizaciju po Hrvatskoj i Europi.  Žena koja ispunjava ulogu supruge, majke, evangelizatorice, hagioasistentice te još mnoge druge uloge,  kroz niz kolumni progovorit će nam o ženi i ulozi žene u društvu. Kolumna sa kojom krećemo je: 


Dali suvremeno društvo nameće uloge ženi ili žena ima mogućnosti sama birati? 

U suvremenom svijetu žena se osjeća zakinuta i ugroženana jednako kao i u prapovijesnim kulturama. Najbolnije što joj se moglo dogoditi da je muškarac bez njene suradnje izgradio tehničku civilzaciju, jer je bila isključena iz javnog života. 

Feministički pokreti otkrili su problem, ali ga nisu riješili. Tu su nastale teške izranjenosti, zapostavljenosti i ostavljenosti na makro području u osobnosti žene. 

Ugrožen život kao egzistencija i postojanje žene. Zato povrijeđena žena nastupa kao ranjena s puno bijesa i agresivnosti. Napadački se brani te još više biva povrijeđena, te sama nanosi bol iz osvete za zlo koje je njoj naneseno. Oponaša muškarca da bi dokazala svoje sposobnosti jer joj manjka svijest o vlastitoj vrijednosti. 

Suvremeno društvo nameće trendovska mišljenja. Obiteljska uloga žene – vrhunska majka, a poslovni svijet – uspješna na poslu, karijera i samostalnost. 

Hagioterapija će uvelike pomoći ženi da osvijesti svoju ulogu za izgradnju boljeg društva. Podizanjem vlastitog dostojanstva neće se dati od sebe same kao ni od muškarca. Napretkom tehnologije gubi se smisao za osobu i događa se usmjerenost na stvari. Zato nam je silno potrebna žena hagioterapijom ozdravljena,  da postane svjesna svoga poslanja. 

Nesigurna žena ranjene osobnosti pljeni muškarce, zloupotrebljava vlastite sinove i time ispunjava praznine. Ranjeni muškarac ne umije surađivati bez da ženu ne upotrijebi za služenje. Zato ženi treba posvjestiti: 

Dostojanstvo osobe je moje “Ja”, ozdravljajući na tom području ne osjećam se manje vrijednom ni ugroženom od muškarca. Naprotiv, znam kako muškarac današnjice treba ženu da ga razumije kao nikad prije. Osjećaj vrijednosti čini je dostojanstvenom. Žena je čovjek i njen smisao je postati sustvarateljica boljeg svijeta a time i društva. Životna zadaća žene  je stvarati, donositi život, ne samo fizičkim rađanjem djeteta već stvarati novu osobu u čovjeku. Imati sućuti za čovjeka. Opravdati muškarca prošlosti. Da bi to mogla treba otkriti smisao u Stvoritelju jer jedinu u Njemu može dobiti odgovore na temeljna pitanja života. 

Tko sam – otkriti različitost nadopunjavanja, a  istih dubina. 

Čija sam – od istog Stvoritelja. Temeljne istine 

Te istine će zbližiti muškarca i ženu u neuništenom području i postat će oni jedno, ljubljeno biće, vrhunsko biće svoga Stvoritelja. 

Žena koja je u skladu svih dimenzija. Sama prepoznaje unutarnju moć, vrhunske sposobnosti, snagu vlastite neuništivosti i ljepotu dostojanstva. 

Otkriva vlastitu dragocjenost sebe kao osobe, svoje neponovljivosti i originalnosti. Po moralnim zakonima žena isijava nekom čudesnom moći. Prkosi svijetu, šokira ga, pokazuje mu svoju snagu koju upotrebljava za život, za rađanje osobe, za bolji svijet i tako postaje sustvarateljica. Otkrivajući ljepotu Stvoritelja svjedočkim životom.

Pozivamo vas da svoja, mišljenja, komentare i pitanja za Zrinku pišete na našu mail adresu: urednistvo@hagio.hr