Razmišljajući o Prezbiju….

Piše: Lidija Krolo

U svjetlu nedavnog posjeta članova ZMR Prezbijevom rodnom Davoru, razmišljam kako smo svi više ili manje određeni svojim početkom, mjestom, ljudima, mentalitetom u kojem smo iznikli. I kada daleko odmaknemo u svakom smislu od tog početka, on u nama živi kao čvrsto ishodište.

Razmišljam kako je Prezbi volio šetnje savskim nasipom u Davoru. I baš taj nasip postao je uređen i obilježen zastavama u slavu hrvatskih branitelja. Zaista simbolično, jer tko je više od Prezbija bio branitelj Hrvatske u duhovnim i ostalim bitkama, uvijek radeći na
približavanju domovine životu, zdravlju, smislu, Bogu. On se uvijek borio sa životom i
stvarnošću, pokušavao uvijek iznova otkriti smisao sebe, svog života i djelovanja.
Onaj tko se rodio u tako normalnoj sredini, u slavonskom selu, koji je radio na polju i
živio među jednostavnim mudrim ljudima – uvijek je sačuvao u sebi taj «feeling» za ono što je zaista važno i što jest život, znajući da veliko obrazovanje može uništiti čovjekovu
originalnost i životnu mudrost.


Duge godine školovanja, često teške i mučne, samotni putovi odrezani od rodnog
Davora, prvi uspjesi u profesorskoj i svećeničkoj karijeri, bila je to borba. Na savskim
nasipima rodnog Davora, vraćajući se uvijek rado i ponovno, kao da je radio inventuru
dotadašnjeg života kako bi dao važnost onome što je zaista važno i postavio novo ishodište za budućnost pitajući se: «Ide li to život svome kraju ili svom početku?… Zašto je križ znak
pobjede i života? …Kome to zapravo dugujem ovaj svoj život?» Pomno i duboko
razmišljajući i promatrajući sebe i svijet on nalazi odgovore: «Život ne pripada meni, moj
život pripada Njemu… Dosta je otrti jednu suzu i već je život zabljesnuo… Koliko radosti u
jednom «da» životu, Bogu, sebi… Život teče tamo gdje imaš hrabrosti iskopati svoje talente i iznutra se obogatiti životom… « Sažetak svih tih misli je poruka nade: «Dan za danom
prolazi. A što dolazi? Život u izobilju.»
Tako: u početku bijaše Davor, dječak, pa čovjek prepun pitanja, zatim znalac duhovnih zakona i svjedok ispunjenja Božjih obećanja. A sada, naš nebeski zagovornik koji
pomaže nama, koji se još uvijek borimo sa svojim životom i stvarnošću, pokušavajući otkriti smisao, da prihvatimo da to nije lagan ni kratkotrajan posao, ali jest najbitniji.

Prezbijeve riječi i djela, ispunjena Duhom kako za njegovog zemaljskog života tako i sada, pomažu nam naći temeljne razloge našeg postojanja pred izazovom neumitne prolaznosti ovog života, upućuju nas na susret sa živim Bogom kojemu trebamo izreći svoj «da».

Total
0
Shares
Comments 1
Odgovori
Prev
Čovjek za druge

Čovjek za druge

Podatci autora poznati uredništvu Teško je riječima opisati našeg Prezbija

Next
Brbljati ili graditi život?

Brbljati ili graditi život?

Piše: Kristina Jurković, hagioasistentica  „More“ riječi iz usta ljudi


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati