Minuta za tebe prof. dr. Tomislava Ivančića, emitirana 17. 2. 2018.
Izvor: www.ple-mir.com
Htio bih da, onda kad me ne bude ovdje na zemlji, za tebe ostane moje iskustvo, sigurnost koju sam ja stekao da bi ti živio i bio sretan. Tako da znaš da ima netko tko je živio, koji je snimao ovo razmatranje, tko je bio na tvojoj strani, ljubio te, praštao ti i smatrao da si ti dragocjen i vrlo vrijedan i sposoban. Samo zato snimam sve ovo što mi je dano.
Prolaze dani i godine i vidim da ništa nije važno, već si mi važan ti. Tebi bih htio pokloniti svoje minute, i dane, i godine. Htio bih tebi pokloniti sve ono što sam skupio u svome životu, sve o čemu sam razmišljao, sve ono do čega sam došao kad sam sebe i druge liječio, sve što sam spoznao o Stvoritelju svijeta i svoje duboko iskustvo i susret s Isusom iz Nazareta. I kad sam u njegovoj riječi uvijek iznova tražio njega i prijateljstvo s njim.
Vidio sam da su ljudi prvenstveno patnici, a da su pravi oni koji razumiju da su ljudi patnici koji trebaju pomoć. Najbolji ljudi su oni koji drugima pomažu, a najljepši je smisao života ljubiti čovjeka. To je ono što bi svatko od nas trebao savršeno prihvatiti. Mi jurimo za nekim ciljevima, za nekom srećom, za nekom ludom vizijom da bi trebalo ovo ili ono. Koliko se studenti trude oko ispita i misle da će biti nešto kad završe studij. Sjećam se svojih studenata: vrhunski studenti na fizici. Mislio sam kako će biti vrhunski profesori, a kad su diplomirali, otišli su u Njemačku i rade sasvim običan posao. Vidio sam toliko drugih ljudi koji su imali velike sposobnosti razviti svoje vrhunske mogućnosti da pomognu Hrvatskoj, svijetu i sebi. Nisu nikada to uspjeli. Jer, kad čovjek počne misliti samo na ovozemaljsko, samo na to da treba urediti svoju obitelj, kuću, stan, onda više nema vremena za ono što jedino ostaje. Tad se stalno brine za ono što prolazi, što ne može ponijeti sa sobom i što nije njegovo. O, kako je čovjek naivan i u tome je njegova bolest. Zato ga treba ljubiti i pomoći mu da se izvuče, dati mu sposobnosti da to uvidi.
Nije važno jesi li ovdje na zemlji ostvario sve, nego samo jesi li ostvario ljubav prema čovjeku, vjernost, istinu i ljubiš li ljepotu. Je li te zahvatila ljubav? Samo to je važno, a time onda sve drugo ostaje tvoje.
Ako si uhvatio ljubav, dobrotu, onda sve sa zemlje sve nosiš sa sobom; ali ako si se uhvatio samo ovozemaljskog, a nemaš ljubavi, dobrote ni Boga uz sebe, ako još nisi nikome pomogao, ako nisi nikome obrisao suzu, onda sve gubiš, ostaješ sam, gol i bos ideš na drugi svijet. Nemoj tako živjeti, poštovani slušatelju. Upravo zato ti snimam ove emisije.
Tako bih želio da budeš sretan. Tako bih želio da se izvučeš iz svoje krize. Tako bih želio da ne budeš nemoralan, da ne budeš naivan i da ne pomisliš da svojim tijelom, ili ne znam kojim svojim govorom ili grubošću, možeš postići nešto veliko i biti netko važan. Ne. Ima netko tko na tebe čeka. Imaju i ove emisije koje te ljube i iz njih izvire ljubav vječnog Oca. Budi hrabar! Vjerujem u tebe da ćeš uspjeti, da ćeš biti vrhunski i čekam tvoje vrijeme, poštovani slušatelju.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
