Piše: Lana Poljak-Branisavljević
USPON
Već 39 godina živim u Zagrebu, a tek sam prošli vikend po prvi put sa svojom obitelji bila na zapadnom dijelu obronka Medvenice. Prekrasan dan, niti prevruć niti prehladan, tišina i spokoj, osluškujem žubor potoka i razigrane dječje glasiće. Doživljavam kako mi cijela priroda pokazuje: “Pogledaj lice svoga Stvoritelja! Pogledaj ljepotu kojom te obasipa! Primjećuješ li koliko te ljubi!” I kao što sunčeve zrake miluju moje lice dopuštam da ta Istina miluje moju dušu.
Kada čovjek makne od sebe sve ono suvišno – buku, odbljesak ekrana i zabrinutost zbog negativnih vijesti koje nas obasipaju svaki dan, naša duša kao da oživi nekom novom snagom i nadom.
Djeca trče ispred nas uzbrdo s lakoćom dok mi odrasli zastajemo svako malo i otpuhujemo. Nije li to uistinu i prava slika života? S godinama čovjek često izgubi jednostavnost, spontanost i slobodu, sve više postaje opterećen, rastresen i zabrinut. Život nije ništa drugo već uspinjanje strmom stazom, usput kroteći mlakost i tromost tijela. Na našem putu naići ćemo na brojne strmine, urušene grane i kamenje, to su trenuci naših patnji, bolesti i nemoći. No, biti duhovno zdrav znači biti ustrajan i strpljiv, biti uporan i odvažan.
Kada kreneš na stazu života tvoj cilj je samo jedan – osvojiti vrhunac, vratiti se svome Stvoritelju od kojeg si potekao.
Kako je lijepo, dragi prijatelju, uložiti trud, učiniti neki napor, dopustiti duhu da prožima i vodi naš život, zar ne? Sjedim na vrhu i promatram nepregledno prostranstvo ispred nas. Na trenutak ti se učini da si tako malen u tom beskraju, a istovremeno u tebi raste svijest koliko si svome Stvoritelju dragocjen i važan.
Neka u tebi ovih dana raste istina da si ljubljen i dragocjen, da je cijeli ovaj svijet tebi darovan i da u njemu počneš otkrivati vidljive i naoko nevidljive tragove samog Stvoritelja!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
