Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Mislio sam da sam odrastao muškarac, jer sam već prilazio tridesetim godinama, ali mi se činilo kako nešto ne štima u meni. Pravio sam se važan, volio se dokazivati. Puno sam pričao, hvalio se uspjesima kod žena. Išao sam za materijalnim stvarima. Mislio, da sam frajer ako osvojim curu, kupim bolji auto, pa na poslu pričaju o mojim „uspjesima“. Mutio sam kako da lako zaradim. Kovao planove samo da bih lakše došao do cilja, a taj cilj me kasnije koštao jer to nije bilo ono što je moralno. Prešutio bih mnoge nemoralne stvari da bi se svidio drugoj osobi, a u sebi sam to mrzio i bilo je protiv mene. Na neki način je to dizalo moje samopouzdanje, ali to je sve bilo lažno. Živio sam da se drugima svidim, a nisam živio sebe kao osobu. Nisam imao svoje ja i potajno sam u sebi patio od praznine.
Imao sam, ali mene nije bilo.
Kroz hagioterapijske susrete shvatio sam da se istinska sreća ne može dobiti nikakvim materijalnim stvarima niti provodom za jednu noć. Provodi me nisu činili muškarcem, nego sam se samo dublje zakopavao u to zlo iz kojega se teško izlazi. Spoznao sam kako je muškarac velik ako odbija provod i sve lake stvari. Da je muškarac, pravi muškarac kad promišlja, odlučuje se za dobrotu, ima karakter.
Kad malo priča, ali stoji iza svojih riječi.
Sada se doživljavam kao muževan muškarac. Nemam potrebe dokazivati se riječima, već kulturom i osobnošću. Želim savjetovati sve dečke da ne rade kao što sam ja radio, preporučujem hagioterapiju jer tako mogu izgraditi sebe kao osobu i imati svoje stavove.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
