Piše: Lucija Murgić, dr. med., arhiva Hagio.hr
Dok sam bila trudna s drugim djetetom često sam čula priče roditelja kako su im djeca nakon rođenja mlađeg djeteta postala ljubomorna, radila nepodopštine i ustrajala u djetinjastom ponašanju. Neki su se tužili da se ta ljubomora nastavila i kasnije, u školskoj i mladenačkoj dobi. Najtužnije su mi bile priče onih koji su sami priznali da se i danas ne slažu sa svojom braćom jer su si međusobno zavidni. To me potaklo na razmišljanje o ljubomori kao manjku ljubavi prema sebi nasuprot osjećaju vlastite jedinstvenosti i vrijednosti.
Kako bih znala i mogla ispravno pristupiti djeci i odgajati ih ne samo riječju nego vlastitim primjerom, svjesna sam koliko je važno da i sama budem čvrsto ukorijenjena u doživljaju vlastite jedinstvenosti, posebnosti i neusporedivosti s ikojom drugom majkom. Suprug jednako tako. Iz toga proizlazi da su i sva naša djeca, svako za sebe original. Kao originalna kruna koja nosi pečat i neke pojedinosti radionice u kojoj je izrađena, ali gledano u cjelini, nigdje ne postoji niti jedna njoj nalik. Ovo nije oholost nego istinska poniznost, jer znači zastati i priznati kako si je Stvoritelj baš dao truda svakom čovjeku darovati skup darovitosti i osobina isprepletenih u mozaik prekrasne jedinstvene osobnosti.
Ipak, rast obitelji je izazov i povremena je ljubomora među djecom čak prirodna. Neizbježni su trenuci ljubomore, malih zavisti, natjecanja i usporedbi. U određenoj mjeri to je i zdravo jer potiče na bolji osobni razvoj, kao što je prirodna i zdrava trema prije nastupa onih koji su već mnogo puta nastupali.
Ljubomora se liječi ljubavlju.
Djeca žele i imaju pravo na nepodijeljenu ljubav i pažnju roditelja. Kao roditelji dužni smo i odgovorni u svojoj obitelji stvoriti ozračje ljubavi, odnosno takve odnose u kojima će se na svako dijete gledati kao jedinstvena, neponovljiva bića, unikate, sjemenku dragocjene biljke koju treba njegovati kako bi razvila sve svoje potencijale.
U priručniku za radionice iz Obiteljskog obogaćivanja (radionice su nastale u sklopu aktivnosti IFFD – International federation for family development na sveučilištu Navarra u Španjolskoj) pronašla sam korisne savjete i prijedloge kako naglasiti djetetovu jedinstvenost.
Kao prvo, kada odnosi među braćom prolaze kroz teške trenutke treba si dati vremena da shvatimo što se događa i zašto se dijete tako ponaša.
Rođenje mlađeg brata ili sestre jedan je od takvih trenutaka. Tada je potrebno paziti da situacija bude podnošljiva za starije dijete koje iako je starije nije roditelj, i nije dužno obnašati roditeljsku ulogu (osim u iznimnim okolnostima).
Nadalje, potrebno je barem nakratko svaki dan, svakome djetetu dati našu nepodijeljenu pažnju. Djecu nikada ne treba uspoređivati, ali često treba pohvaliti svaki pa i mali dobro obavljeni zadatak jer na taj način raste i razvija se samouvjerenost djeteta. Osim toga dobro je poticati uzajamnu pomoć među braćom i sestrama i pokazati da cijenimo sposobnosti koje svako dijete ima da služi drugima. Na primjer, kada starije dijete pomaže u njezi bebe, ono shvaća da je važna osoba jer joj pomaže da odraste.
Zatim, pokazati da vjerujemo da će dobro obaviti zadatak te usaditi osjećaj odgovornosti od najranijih dana. To se može na način da se stalno naglašavaju pozitivni aspekti odnosa među članovima, dajući važnost duhu pomaganja, služenja i suradnje. U tekstu je dalje istaknuto kako se ljubav roditelja može činiti da je podijeljena kako raste broj djece, ali u stvarnosti ljubav raste do savršenstva u svakodnevnim naporima da se daje više i velikodušnije svakom djetetu. Nalaženje ravnoteže u ljubavi i pažnje za svako dijete stvara okružje zdravog natjecanja u kojem se opasna zavist i sukobi stavljaju po strani. Sažeto rečeno, svako dijete treba svu ljubav roditelja na svoj vlastiti individualni način. Snažna ljubav gasi plamen ljubomore.
Ta se ljubav može pokazati na bezbroj načina. Svako je dijete jedinstveno i neponovljivo pa je zato odgoj vrhunski kreativna aktivnost. Golema je snaga ljubavi, ali ona nas ne priječi, već štoviše potiče da zahtijevamo od svoje djece (i, naravno, samih sebe) uvijek visoki standard ponašanja. Već na prve znake nečega što bi moglo nagoviještati ljubomoru možemo dijete staviti u krilo i reći mu koliko nam je dragocjeno, koliko je posebno i vrijedno te koliko može doprinijeti na svoj poseban način i bez obzira na svoju dob, kao nitko drugi, rastu i razvoju svoje braće, ali i cijele obitelji. Djetetova ljubomora je odlična prilika za poučiti ga o vrijednostima upornosti, ustrajnosti, marljivosti i discipline preko kojih se bruse talenti i usavršavaju vještine i kreposti, stječe samouvjerenost i postaje vrhunski.
Uzevši u obzir spoznaje o makropatologiji, općim patološkim stanjima duhovne duše koja su karakteristična za svakog čovjeka, ovo možemo prihvatiti i kao oblik makroprevencije, odnosno usađivanje zdravih navika koje će postati okosnica zdravog razvoja, svekolikog napretka djeteta i neophodni hranjivi sastojak koji će omogućiti da iz klice izniknu osviješteni, sposobni, cjeloviti ljudi.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
