Piše: Lana Poljak-Branisavljević
BLIZINA
Jučer mi je moj sin rekao: “Mama, molim te, danas me samo grli i budi tu kraj mene. Baš te trebam blizu. Nemoj ništa drugo ići raditi.” Onda je i kćerkica dotrčala do nas dvoje i rekla: I mene, i mene! U tom trenutku tako sam snažno doživjela tu njihovu čežnju za našom blizinom i zajedništvom.
Kako nam je zapravo malo potrebno da bi bili istinski radosni. Čini mi se da promatrajući djecu iznova učim iz dana u dan što je to bitno u životu, kako biti jednostavan i razigran. Kolike samo trenutke svoga života provedemo baveći se tako površnim i zapravo nebitnim stvarima i zakompliciramo i ono što može biti jednostavno.
Biti nekome blizu ne znači samo fizički biti prisutan pokraj nekoga već duboko srcem doživjeti drugoga, biti čitav posvećen toj osobi.
Biti nekome blizu ne znači samo fizički biti prisutan pokraj nekoga već duboko srcem doživjeti drugoga, biti čitav posvećen toj osobi. To je trenutak kada si svjestan da si tu i sada. Tada zaista živiš taj trenutak, a ne da on mimo tebe prolazi. U vremenima kada smo fizički tako daleko, predaleko jedni od drugih postajemo jače svjesni ljepote trenutka kada se drugome zagledamo u oči, ljepote dugog zagrljaja ili pak poljupca. No, osim tog vanjskog dodira neizmjerno je važan dodir duša, kada prepoznaješ da je osoba pokraj tebe netko tvoj, kada se vaše duše ogledaju jedna u drugoj.
Da bi čovjek mogao biti blizu drugom čovjeku, on prije svega treba biti blizu svome Stvoritelju. Od Njegove blizine mi živimo i jesmo i jedino tada smo sposobni ljubiti. Jer, što ćemo, dragi prijatelju, drugome dati ako Ljubav nismo upili, ako na Ljubavi nismo “osunčali svoje hladnoće” i dopustili da Ljubav ozdravlja naše ožiljke?
Ovih dana treba nam prije svega blizina našeg Stvoritelja, Onoga koji čezne za našim pogledom i zagrljajem. Naslonimo glavu na rame svoga Stvoritelja i poslušajmo kako nam progovara. Neka ti dani pred tobom donesu pouzdanje i mir!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
