Piše: Miroslav Kolovrat

Globalizacija ili “Novo normalno ?!!”

Globalizacija kao ideologija nadovezuje se na komunizam u onom dijelu kad se čovjek – osoba tretira kao sredstvo za stvaranje “Novog društva” u kojem se tom istom čovjeku oduzima vrijeme, a nameće mu se beznađe. Naravno, taj se proces odvija na sofisticiran način. Stoga je ova ideologija surova i donosi gotovo nepopravljive duhovne ožiljke. Riječ je da se puzajućim koracima ljudi (društvo) nađu u logoru bez bodljikave žice.!

Što više, ljudi potpuno slušaju upravljače svijeta prihvaćajući dobrovoljno ropstvo. Upravo je neshvatljivo da što god više čovjek ustrajava i ostaje u takvoj ideologiji, sve više gubi smisao svog ovozemaljskog života u otuđenosti, nesreći, samoubojstvu, eutanaziji kao moralnom zlu, napadajući dostojanstvo dobiveno od Stvoritelja.

Globalizacija počiva na ateističkom liberalizmu preko tri poluge:

  • Novac
  • Farmaceutska industrija
  • Mediji

Takav razarajući potencijal globalizma kao sustava vrijednosti, prvi je uočio papa Sveti Ivan Pavao Drugi. U jednom od svojih nagovora istaknuo je kako “…globalizacija može biti korisna ako pomaže u stvaranju ljudskih zajednica s ispravnim shvaćanjima, ali samo ako je u središtu takvog poretka čovjek i njegovo dobro”. Naš Vojtila polazio je od postavke da je Bogu čovjek najdragocjenije stvorenje, svakom je čovjeku dao svoga Duha i zato čovjek žeđa za svojim Stvoriteljem u svojoj iskonskoj dubini.

Nažalost, globalistima je u središtu samo profit, čovjek se tretira kao resurs, stvar koja se troši i treba je odbaciti kako ne bi trošenjem prirodnih dobara ugrožavao planet Zemlju!?? Iza toga se krije cilj da jedna manja skupina odabranih ljudi ( otprilike njih 6 % ) zavlada nad 70 % prirodnih bogatstava ove naše jedine Zemlje.!!! Tužno je slušati nove, nadobudne menadžere kako opisuju čovjeka u proizvodnom procesu kao – lancu! Kažu, naša je tvrtka jedan lanac, a lanac je toliko jak i izdržljiv koliko je izdržljiva i jaka svaka karika u njemu. Ona karika (čovjek, djelatnik) koji to nije, treba tu kariku odmah baciti!??

Možda kroz ovu aktualnu ideologiju možemo jasnije uočiti uspone i padove čovječanstva u prošlosti, sadašnjosti i nadolazećoj budućnosti.

U prošlosti je tradicija, kultura i obilježavanje povijesnih događaja za ljude bilo nešto što ih je povezivalo na zajedničkom prostoru nazvanom država. Globalizam zatire identitet države i pojedinca, jer je nacionalna država za globalizaciju osnovni neprijatelj. Oni kane ulogu države dati multinacionalnim kompanijama, što se već sada polako događa. Čovjeku je Stvoritelj dao slobodu u baštinu, a globalisti nameću nove vrijednosti, nova pravila u razlikovanju dobra i zla, dovodeći ljude u stanje bez ideala i poštivanja svojih korijena. Već su zato pripremili izraz za ovo vrijeme, što neki ponavljaju kao papagaji: “Novo normalno”. Dakle, za nas nema toga novog normalnog, ima samo normalno i nenormalno!

U tom nadolazećem srazu globalisti prolaze “maleni ispod zvijezda”, a propast će sve ono što su naumili samo zato što su one koji su na božjem putu bili ubijeni, smatrali mrtvima! U velikoj su zabludi, jer “ Bog nije Bog mrtvih, nego živih!”

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakZa dobar dan – iz pera hagioasistenta
Sljedeći članakKako živjeti bez stresa – Tomislav Ivančić
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.